Bosanskohercegovačka teška zbilja, u mjesecu februaru, obilježena je buđenjem građanske svijesti i borbom za njihova prava. Obespravljeni radnici, penzioneri, studenti, nezaposleni, kao i druge kategorije društva, pokušali su i još uvijek pokušavaju, putem legitimnih i demokatskih metoda, učiniti svoj život boljim i natjerati političku elitu da položi račune za sve grijehe koje je počinila od Daytona do danas. Nakupljeni bijes građana, u čije sastojke ulaze korupcija, nepravda, nepotizam, beznađe i neizvjesnost, pokazao je svoje lice i iz zimskog sna probudio i vlast i opoziciju, i aktivne i pasivne građane, i zaposlene i nezaposlene i one koji tlače i one koji su potlačeni. Socijalni bunt
Protesti su, dakle, da jasno razjasnimo i preciziramo, potpuno legitimno i demokratsko pravo svih građana da iznesu svoj stav i iskažu nezadovoljstvo prema određenim procesima i stanju u kojem se društvo nalazi i time pokušaju uticati na proces donošenja odluka. Najčešće, barem kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, protesti poprimaju socijalnu dimenziju, pri čemu imaju za cilj da se pokrenu procesi koji će dovesti do rješenja konkretnog problema grupe na koji se taj problem odnosi. Tako smo imali i obespravljene radnike iz Tuzle, koji su mjesecima protestvovali protiv katastrofalnih privatizacijskih procesa, koji su njihova preduzeća gutali kao i što lomača proguta sve ono što joj se nađe na putu. Nemogućnost rješavanja konkretnih problema koji se tiču egzistencije građana, iste je natjerala da učine korake ka buđenju svijesti onih koje su sami izabrali, onih koji su u velikoj mjeri odgovorni za stanje u njihovim preduzećima. Protesti su se proširili i na druge gradove širom Bosne i Hercegovine, što je dovelo do smjene vlasti u nekoliko kantona. Time su građani dali do znanja da ne postoje oni nedodirljivi, dovoljni sami sebi, oni kojima Aristotelov zoon politikon apsolutno ništa ne znači.
Nakon određenih promjena koje su nastale kao odraz volje građana koji su protestovovali i smjena vlasti u nekoliko kantona, građani su, većinom, ulicu zamijenili sa dvoranama, u kojima su održali plenume. Plenumi predstavljaju način demokratskog organizovanja građana za vrijeme krizne situacije koja se može ogledati u pobuni protiv vlasti ili iskazivanje volje građana na neki drugi legitiman način. Ideja plenuma i njemu sličnih načina odlučivanja postoji još od doba antičke Grčke.
Svi prisutni
U nastavku ovog teksta biti će riječi o samom značenju Plenuma, ali i njegovom dometu kada je u pitanju djelovanje na političke procese i zakonodavna tijela. Plenum (lat. plenarius) predstavlja puni sastav nekog tijela, sjednicu na kojoj su prisutni ljudi u velikom broju. Plenum predstavlja susret bilo koje organizacije, grupe, udruženja, itd., na kojem se očekuje prisustvo svih članova te grupe. Plenum je mjera demokratičnosti svake države i svakog društva.
Plenum je, dakle, skupština svih članova neke grupe. To je javni prostor za raspravu, bez bilo kakvog oblika zabrane iznošenja mišljenja, drugih vrsta zabrane, ali i bez hijerarhije učesnika, na kojem se donose određene odluke koje se odnose na konkretne probleme i pojave u društvu. Plenum ima određenu strukturu rada, koj se također uspostavlja na prijedlog prisutnih članova.
Plenum je javnog karaktera i on je otvoren za sve one koji žele da učestvuju i svi oni imaju pravo glasa (svako po jedan), prostor bez zabrane koji pripada svima, uz to da svi moraju poštovati pravila ponašanja koja učesnici uspostave na početku plenumske sjednice.
Kada je u pitnju rukovodstvo plenuma, plenum nema vođu, osim moderatora koji ne predstavlja nikakvu “značajniju“ poziciju u odosu na ostale članove plenuma. Moderatori se također biraju na sjednicama, a njegova uloga je da vodi i kontroliše tok diskusije i određuje koliko vremena je dovoljno za jednog govornika, te prati dnevni red. Moderatori imaju pravo da upute upozorenje učesnicima, ukoliko dođe do toga da je rasprava skrenula sa glavne teme, te ih zamoli da se pridržavaju iste. Također, na svakoj sjednici biraju se moderatori za narednu sjednicu. Dakle, u plenumu ne postoje funkcije. Ukoliko postoji potreba da se neko zvanično obrati ispred plenuma i iznese određene zaključke i stavove u javnost, to može uraditi bilo koji član uz pristanak plenuma.
Na plenumu se glasa “za“ ili “protiv“. Odluke se donose po principu većine. Ukoliko se pojavi situacija u kojo je broj glasova za i protiv izjednačen, učesnici plenuma dužni su da iznađu kompromisno rješenje, koje će zadovoljiti potrebe većine i ponuditi najbolje odgovore na pitanja koja su u fokusu plenuma. Dakle, princip plenuma bazira se na konsenzusu. Odluke na plenumu donose svi učesnici po principu većinske odluke, učesnici glasaju za ili protiv, a opcija “suzdržan/a“ se ne primjenjuje na plenumu zbog postojanja mogućnosti da oteža proces donošenja odluka. Pretpostavlja se da su učesnici plenuma upoznati sa pitanjima i materijom koja je obuhvaćena sjednicom. Ukoliko to nije slučaj, moderatori su dužni da na početku svake sjednice ukratko prezentiraju zaključke sa prethodne sjednice i obznane dnevni red.
Nakon plenuma, plenum
Proizvod proteklih dešavanja bilo je održavanje plenuma građana u nekoliko bosanskohercegovačkih gradova, koji su ponudili konkretne prijedloge i mjere za vlade u tehničkom mandatu. Ti prijedlozi su sasvim legitimni i imaju određenu težinu, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da su plenumi građana korektori vlasti, stubovi demokratije i slika stanja civilnog društva neke države ili zajednice. Organizaciju plenuma u BiH i održavanje istih pratilo je niz kontradiktornosti, koje su, na neki način, zasjenile suštinu ordžavanja plenuma. Jedna od njih je ta da plenumina nisu mogli prisustvovati oni građani ili građani koji su simpatizeri ili članovi neke političke stranke. Postavlja se nekoliko pitanja. Da li status građana uživaju samo oni koji nisu članovi ili simpatizeri neke političke opcije i ko sebi daje za pravo da nekoj individui, pripadniku neke zajednice, zabranjuje prisustvo na plenumu? Ukoliko je plenum građana javna kategorija, otvorena za sve građane ili članove neke grupe, na osvu čega iz kojih razloga je bilo zabranjeno prisustvo medija na istom?
Ako je plenum otovren za sve one koji žele da učestvuju i ako je cilj plenuma da što veći broj građana upozna sa svojim djelovanjem i odlukama, postavlja se pitanje zbog čega se vrši selekcija prisutnih i zbog čega se vrata plenuma zatvaraju za one građane koji su politički opredijeljeni. Da li je takav postupak “šefova“ plenuma opravdan? Na ovom mjestu trebamo ukazati na nekoliko stvari. U idealnim uslovima, stvari bi izgledale ovako: simpatije ili članstvo u određenoj političkoj partiji ne isključuje uživanje statusa građanina/ke neke države; pravo svakog čovjeka je da bira i da bude biran; aktivno članstvo u političkoj partiji doprinosi poboljšanju uslova života u određenoj zajednici; političke stranke su interesne grupe, sa jasnim programima i ciljevima.
Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, ne možemo se u potpunosti složiti sa gore navedenim. Političke stranke su svojim neprincipjelnim i pomalo mističnim djelovanjem u pogledu strukture i organizacije, postale uzrok nezadovoljstva građana i generator mnogobrojnih negativnih procesa u Bosni i Hercegovini. Na osnovu ove teze, možemo tražiti opravdanost odluke “šefova“ plenuma da se zabranjuje prisustvo članovima političkih stranaka. Međutim, time je izvršena diskriminacija na račun građana koji su politički aktivni i koji, kroz vlastiti angažman u političkim strankama, daju doprinos u razvoju zajdenice u kojoj žive. Također, više nije nikakva tajna da su predstavnici “neformalne“ grupe građana u direktnim pregovorima sa predstavnicima vlast bili istaknuti članovi određene političke stranke, te da su i samo održavanje plenuma “uveličali“ svojim prisustvom.
Ovdje nije riječ o osudi Plenuma kao oblika participacije građana, niti je riječ o protivljenu njegovom održavanju. Ovdje se radi o nizu kontradiktornosti, koje su spriječile učestvovanje šire narodne mase i efikasnije donošenje odluka i prijedloga. Također, ovdje se radi o nedovoljnoj zastupljenosti svih kategorija društva i o pokušaju pojedinaca da, na račun plenuma, promovišu svoje djelovanje sa ciljem pridobijanja šire narodne mase za ostvarivanje političkih namjera, koje skrivaju od očiju javnosti.
Praznik demokratije
Plenum je praznik demokratije. I zaista, plenum to jest. Plenum znači slobodu, pravo, priliku, učestvovanje, reakciju, odgovornost i zaštitu. Plenum zabranjuje manipulacije i ograničenja, osim ako nesmetano odvijanje procesa nije dovedeno u pitanje. Plenum, također, istovremeno znači kvalitet i kvantitet, konkretno djelovanje i rješavanje problema. Nakon niza održnih plenuma građana, za koje ne možemo tvrditi da su organizaciono i tehnički ispunili određene kriterijume, postavlja se pitanje da li su građani uopće bili spremni za održavanje plenuma, ili nisu bili spremni oni koji su plenumom pokušali promovisati vlastito političko djelovanje ili djelovanje njihovih stranaka u cjelini. Krenula je utrka „plenum za plenumom“, bez konkretizacije ciljeva i postavljanja stvarnih problema građana na „dnevni red“. Međutim, nakon nekoliko pokušaja i akcija građana, ipak su artikulisani određeni prijedlozi i zahtjevi, koji su upućeni na adrese skupština određenih kantona. Kada je u pitanju Kanton Sarajevo, predloženi su mnogobrojni zahtjevi plenuma, ali se na kraju izdvojilo nekoliko ključnih, a koji su stavljeni na dnevni red Skupštine Kantona Sarajevo.
Zahtjevi Skupštini Kantona Sarajevo:
Uspostavljanje ekspertske vlade: Hitno uspostavljanje vlade eksperata Kantona Sarajevo bez političke pripadnosti, uz konsultacije sa Plenumom gradjana i gradjanki. Revizija plata i beneficija nosioca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo i njihovo usklađivanje sa trenutnom ekonomskom situacijom: Trenutno ukidanje „bijelog hljeba” odnosno isplata plata i premijeru i ministrima nakon prestanka vršenja dužnosti; Ukidanje dodatnih plaćanja zastupnicima u Kantonu Sarajevo po osnovu učešća u komisijama, odborima i drugim tijelima, koja su sastavni dio Skupštine KS; Uvođenje zabrane svim zastupnicima i nosiocima javnih funkcija u Kantonu Sarajevo za učešće u upravnim i nadzornim odborima javnih preduzeća i institucija od javnog značaja u Kantonu Sarajevo; Svođenja najviše plate obnašatelja javnih funkcija na nivo dvije prosječne plate u Kantonu Sarajevu ; Reduciranje voznog parka javnih institucija Kantona Sarajevo za 50% i svih troškova vezanih za korištenje službenih vozila i službena putovanja. Revizija privatizacije: naložiti Kantonalnoj agenciji za privatizaciju da hitno izvrši reviziju procesa privatizacije u javnim preduzecima u Kantonu Sarajevo, uključujući Feroelektro, Holiday Inn, Sarabon, Zora, Ključ i svih drugih preduzeća u kojima je izvršena sumnjiva privatizacija, uključujuci i preduzeca od federalnog značaja (Vranica, Hidrogradnja, GP Put, Unis Pretis i druga). Uspostavljanje nezavisne komisije eksperata za utvrđivanje činjenica o dešavanjima 7. februara, čiji mandat će uključivati popis i procjenu štete, kao i utvrđivanje odgovornosti policijskih službenka za prekomjernu upotrebu sile i zlostavljanje privedenih.
Navedeni zahtjevi preuzeti su sa sljedećeg linka: http://plenumsa.org/content/usvojeni-zahtjevi-gradjana-skupstini-kantona-sarajevo
Zahtjevi plenuma su realni i ukazuju na ključne uzroke stanja u kojem se trenutno nalazi društvo. Međutim, njihova implementacija zavisi od volje Skupštine Kantona Sarajevo, a čiji poslanici su birani od strane građana i građanki Kantona. Legitimitet poslanicima daju glasovi koje su osvojili na Općim izborima 2010. godine, što za sobom povlači odgovornost i obavezu ispunjavanja obećanja. Zbog kompliciranosti sistema, a u najvećoj mjeri zbog nerada političara, ta obećanja nisu ispunjena i njihov sadržaj postao je utopija. Mandat obilježen formiranjem i smjenama Vlade, nije pružio šansu rješavanju nagomilanih problema. Rasipništvo i nedodirljivost vlada, doveli su do tačke ključanja strpljenja mnogih kategorija društva. Skupština Kantona Sarajevo usvojila je zahtjeve Plenuma, ali njihova implementacija svakako će zavisiti od Vlade, koja je u tehničkom mandatu i čiji rok trajanja je do izbora ove godine, a možda i ranije. Također, nerealno je očekivati da će zahtjevi biti ispunjeni u rekordnom roku, ako u obzir uzmemo efikasnost u radu svih prethodnih vlada. Ispunjavanje zahtjeva, po svemu sudeći, morat će sačekati neka bolja vremena i neke buduće vlade.
U duhu socijalnih protesta i u želji da se naprave pozitivni pomaci, sasvim je opravdan iskazani gnjev građana. Ali, na ovom mjestu moramo ukazati na pogrešne metote iskazivanja nezadovoljstva i nesposobnost policijskih tijela da zaštite imovinu države. Uzroke ove tvrdnje možemo pronaći u instrumentaliziranju protesta i pokušaju instrumentaliziranja Plenuma. Na taj način, jednostavno rečeno, protesti su ukradeni onima koji su imali razloge da protestvuju. Vremenom, broj prisutnih na protestima bivao je sve manji, i protestne aktivnosti svele su se na blokiranje jedne od glavnih saobraćajnih raskrsnica Grada Sarajeva. Poruke koje su upućivane sa istih, sve manje su dopirale do ušiju onih koji su pozvani na odgovornost. Sa druge strane, veliki brog građana otvoreno je negodovo zbog načina i mjesta na kojima su demonstranti iskazivali svoje nezadovoljstvo. Time su i političke stranke osjetile određeni vid olakšanja, jer je postalo jasno da da je veći broj onih koji javno ne iskazuju nikakav vid nezadovoljstva.
Plenumi vs skupštine i vraćanje istom
Zahtjevi Plenuma koji su upućeni skupštinama pojedinih kantona urodili su plodom. Došlo je do odtavke vlada, a Skupština Tuzlanskog kantona je veoma blizu imenovanja predloženog mandatara za sastavljane Vlade od strane Plenuma. Unsko-Sanski kanton još uvijek nije dobi usaglašene stavove „Bosanskog proljeća“ i skoro pa svakodnevno možemo čuti nove prijedloge. Političkim strankama zabranjeno je predlaganje mandatara, osim u slučaju kada predloženi mandatar nije član niti jedne političke stranke. Kanton Sarajevo je, na neki način, postao taoc bitke između Plenuma i Skupštine, a rješavanje nastale situacije nije na vidiku. Plenum građana/ki Sarajeva nastavio je sa svojim radom, a broj prisutnih na istom postao je veći u odnosu na broj onih koji su svoje nezadovoljstvo iskazivali na ulici. Održavanje Plenuma postalo je učestalije i na neki način postao je mjesto na kojem su građani diskutovali, iznosili svoje prijedloge i probleme, pokušavajući promijeniti trenutno stanje. U tome se ogleda njegova suština. Otvoreno se govori o korupciji i nepravdi u društvu, što je pozitivan pomak u odnosu na pasivnu ulogu koju je civilni sektor igrao izvjesno vrijeme. Također, Plenum se usmjerio na otvorenu borbu protiv Skupštine Kantona, ucjenjujući istu najavama povlačenja radikalnih poteza ukoliko se ne usvoje svi zahtjevi i prijedlozi, bili oni mogući i realni ili ne. Na neki način, Plenum građana preuzima ovlasti Skupštine, što može dovesti do anarhije. Tu se javlja ključni problem. Skupština je proizvod predstavničke demokratije, koja je sastavljena od predstavnika građana koji su birani na izborima. Broj osvojenih glasova garantuje legitimitet polanicima. Također, političke stranke koje su osvojile najveći broj glasova ili koalicije, zadržavaju pravo predlaganja mandatara i sastavljanje Vlade.
Skupština je ustavno-pravna kategorija, sa svojim nadležnostima i obavezama. Ona donosi konačne odluke i svaki drugi scenarij je atak na Ustav Kantona. Njene odluke su legitimne i imaju pravnu snagu. Plenum nije pravna kategorija, niti su njegove odluke obavezujuće za Skupštinu. Plenum ne može i ne smije negirati volju birača, koji su na najdirektniji način iskazali svoju volju putem glasanja na izborima. Plenum, koji broji oko 1000 članova, ne može negirati volju nekoliko desetina hiljada birača. U tome leži ključni problem. Jer, Plenum na taj način osporava važnost i snagu izbornog procesa, kao najzastupljenijeg oblika participacije građana u procesu odlučivanja. Plenum ne može zanemariti volju većeg dijela građana. Mnogo je veći broj građana i građanki koji su glasali na izborima i na taj način izabrali svoje predstavnike od broja prisutnih na Plenumu.
Da razjasnimo, ovdje nije riječ o diskreditaciji Plenuma kao lica demokratije, niti je prisutan pokušaj da se umanji uloga i vrijednost Plenuma. Plenum je pokrenuo veoma bitne procese u društvu i ukazao na njegove anomalije. Rješenje ove situacije leži u izborima, i u izlasku na iste u što većem broju. Rješenje leži u promociji vrijednosti u društvu, otvorenoj borbi protiv svih oblika kriminala i drugih anomalija. Rješenje leži u upotrebi demokratskih metoda, a izbori su najsnažnija i najlegitimnija metoda. borba između Skupštine i Plenuma će biti nastavljena. U toj borbi, kao najjači adut Skupštine javlja se skupštinska većina, koja je proizvod volje birača i koja će, na kraju, donijeti svaku odluku. Sa druge strane, Plenum ne raspolaže nikakvim oružjem osim preporuka i prijedloga, koji nisu obavezujući i koji nemaju fprmalno-pravno utemeljenje. Postavlja se pitanje na koji način će Plenum nastaviti borbu. Izbori se bliže, te postoji mogućnost da Plenum proizvede i nekoliko imena koji će se kandidirati na izborima i u slučaju da osvoje mandat, postat će dio aparata kroz koji će moći promovisati i zlagati se za ciljeve plenuma. Također, postoji i mogućnost da Plenum izraste u neki vid političke organizacije, naravno pod određenim imenom i sa jasnom platformom.
Na kraju, stvari možemo posmatrati na sljedeći način. Politička borba će se nastaviti i u budućnosti, a nezadovoljstvo građana će zadugo biti prisutno. Odluke će donositi skupštinska većina koja će biti formirana voljom birača. Poslanici u istoj bit će legitimni predstavnici svojih birača, a Vlada će biti proizvod konstalacije snaga političkih sranaka. Vladajuće stranke će predložiti svoje kandidate za mandatara i članove Vlade, što je legitiman čin. Da li će to biti eksperti za resore kojima će rukovoditi, ostaje da se vidi. Izborni rezultati će se morati poštovati, jer je volja volja većine suština demokratije. U svakom slučaju, neophodno je da oni koji budu na vlasti shvate da je krajnje vrijeme za rješavanje konkretnih pitanja, pitanja koja čine društvenu zbilju i svakodnevnicu običnog čovjeka. Trenutna situacija na relaciji Skupština – Plenum ne daje znakove pronalaska rješenja. Vlada u tehničkom mandatu će nastaviti da obavlja svoje redovne aktivnosti. Jer, ni sam Plenum nije istrajao u predlaganju eksperata od kojih bi se sačinila Vlada. Odluke i imenovanja donosi većina, i uvijek će biti onih koji su „za“ ili „protiv“. Poruka: glasajte na izborima, za one koji su prema vašem mišljenju eksperti.
(Ibrahim Kovačević, magistar političkih nauka, CNI)
cazin.NET