Znameniti bošnjački i begovski rod Kulenovića, vodi podrijetlo iz Bihaćke krajine, a razmjerno ponajviše Kulenovića u proteklih 100 godina rođeno je u općini Bosanski Petrovac u Republici Bosni i Hercegovini. Osim što žive u Bosni i Hercegovini, veliki broj Kulenovića danas stalno živi i u Hrvatskoj, pa tako po popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2001. godine, danas u Hrvatskoj živi oko 200 osoba s prezimenom Kulenović, u oko 100 domaćinstava. Glavni migracijski pravci Kulenovića u prošlom stoljeću, zabilježeni su iz Banja Luke, Bihaća te Prijedora u Zagreb. Prisutni su danas u većini hrvatskih županija, u ukupno 36 općina i gradova i 41 naselje, pretežito u urbanim sredinama. Danas ih ponajviše živi u: Zagrebu 128, Sisku 20, Rijeci 15, Zadru 14, Puli 6, Poreču 4, Malinskoj na otoku Krku 4, Rovinju 2, Tribunju kod Šibenika 2 osobe itd[1]. Kulenovići su ne samo jedna od najrazgranatijih begovskih porodica u Bosanskoj krajini te možda u cijeloj Bosni i Hercegovini, gdje su, uglavnom, živjeli te imali svoje zemljišne posjede, nego i jedna od najrazgranatijih, uopće, begovskih porodica u cijeloj Bosni i Hercegovini.[2] Ova porodica je “kroz zadnjih dvesta godina turske vlasti stvarno upravljala ovim krajevima. Zvanični predstavnici turske uprave ostajali su uvek u zasenku naprama moći znamenitih begovs Kulenovića.[3]”
Naselili su se oko Glamoča, Bosanskog Petrovca, Kulen Vakufa i Bihaća.“Govori se da su iz Like izašla dvojica Kulenovića kao paše. Ibrahim-paša je ostao u Vakufu, koji otada dobije ime Kulen Vakuf[4]. On je, kako vele, grad Ostrovicu nadogradio zidom od sedre iz rijeke Une. Njegov brat Salih-paša došao je u Bjelajsko polje i podigao mjesto Petrovac.[5] Ivan Kukuljević Sakcinski sredinom 19. stoljeća, smatrao je da su begovi Kulenovići “najstarije bosansko pleme” te da je igralo važnu ulogu u različitim povijesnim razdobljima.[6] Jedan od najpoznatijih bosanskih povjesničara između dva svjetska rata, Hamdija Kreševljaković, tvrdi da su se Kulenovići naselili u Staro Ostrovicu, “iz nekog grada ili kraja, koji je pao pod Veneciju”[7]. Kulenovići su se u Čovku doselili krajem 17. stoljeća “iz nepoznatog kraja”[8] Sa Salih pašom Kulenovićem je prešla u Petrovac i njegova mater, zvana Razi–Kaduna. Njezin grob se nalazi pod petrovačkom gradskom džamijom.” Postoji i druga verzija o podrijetlu Kulenovića, a po verziji oni u Lici uopće nisu bili bogata i slavna porodica, ali su se doselili u Bosnu i tu dobili posjede, te vremenom izrasli u moćnu i brojnu begovsku porodicu, tako da ih je nakon Prvog svjetskog rata bilo “preko tristo kuća” s mnogočlanim porodicama, u Bosanskom Petrovcu, Kulen Vakufu, Bjelaju, Kliševiću, Bihaću, Bosanskoj Krupi, Ključu, Glamoču, Travniku, Prijedoru pa čaki i Istanbulu. U Bosni su stekli velike posjede. “Cela petrovačka nahija i još nadalje bila je njihov spahiluk. Predanje govori, da su dobili spahiluk od Crnog vrha (glamočki srez) do Kladuše.[9]” Dakako, Kulenovići su begovska porodica, koja je i prije 1878., tj. okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske imala važnu ulogu u povijesnom, gospodarskom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine u cjelini. U osmansko vrijeme obavljali su dužnost kapetana u Bosanskom Petrovcu i Staroj Ostrovici, a bili su i dizdari, tj. zapovjednici Havale i Jajca.[10]
Nakon ukidanja kapetanija, i dalje se imali važnu ulogu u životu cijele Krajine, a tu ulogu zadržali su i u vrijeme austrougarske vladavine, kada su najznačajnijim dijelom pripadali opozicijskom muslimanskom pokretu. ,
Među opozicijsko nastrojenim pripadnicima porodice Kulenović, posebice se uveliko isticao Skender-beg Kulenović, h. Derviš-begov sin, koji je jedno vrijeme bio i poznati i veoma utjecajni gradonačelnik Bosanskog Petrovca, iako su ga predstavnici austrougarske vlasti, smatrali vođom opozicije na cijelom području Bihaćke krajine pa i šire[11]. Važna je i uloga Husein-bega Kulenovića Hadžikadibegovića[12], koji je od 1908. godine bio gradonačelnik Bosanskog Petrovca. Politički je pripadao opoziciji, ali je austrijski barun Benko, smatrao da je njegova pripadnost opoziciji “više tobožnja i ona više proizilazi. U ovu bi se priču mogla uklopiti priča Huseina Šehića Ahmedovog, o tobožnjem Kulin Halilu, za koga je majka Razi-kaduna od sultana isposlovala ferman za zemlje u kotaru Bosanski Petrovac.[13] Odžak, ostrovičkih Kulenovića, bio je na samom ulazu u Staru Ostrovicu, a krajem 18. stoljeća izgradili su odžak i kulu na Prkosima (prema predanju, ovu kulu izgradio je kapetan Mehmed-beg, poznat i kao Kulin-kapetan, a bio je kapetan od 1792. do 1806. godine)[14]. I Kulenovići iz Kulen Vakufa pripadali su grupi “malkontenata”[15], kako ih označavaju predstavnici austrijskih vlasti, a među njima su se posebice isticali, Ahmed-beg i h. Ibrahim-beg Kulenović, ali je, dakako, bilo i onih, koji su u slučaju slabijeg materijalnog stanja, izražavali potpunu i bezprijekornu odanost austrougarskim vlastima te su kategorički odbijali sudjelovati u opozicijskom pokretu, izjašnjavajući se, više tajno, nego javno, za suradnju sa tadašnjim austrijskim vlastima te odobravajući tadašnju politiku. Muhamed-beg Bukovača, bio je također jedan od gradonačalnika Bosanskog Petrovca, sredinom 1907., a imao je i velike posjede u selu Trninić u blizini Drvara.[16] U Trniniću je 30. augusta 1907. iznenada zapaljen njegov čardak, u kojem je stanovao njegov subaša Bešir Kujundžić. Čardak je potpuno izgorio, a požar je zahvatio i hambar, u kojem se nalazilo oko 15.000 oka raznog žita, ali je hambar ipak jedva spašen od potpunog uništenja. List Bošnjak, povodom toga nesretnog događaja pisao je: “Radi ovakih događaja, koji se po cijeloj Bosni i Hercegovini često odigravaju, trebali bi već jedan put da se i naši srbofili otrijezne i uvide, što se od nas Muslimana radi, te odkuda to sve dolazi i da nam Vlasi kule pale, ubijaju nas i svako nam zlo i štetu nanose te da nas od njih ništa drugo ne čeka, nego naša velika i žalosna propast, pa opet hoće u slogu sa starodavnim neprijateljem i zakletim dušmaninom[17].” Husein-beg rođen je oko 1864. U svome zaključku i mišljenju o njemu prilikom izbora za člana Zemaljskog vakufsko-mearifskog sabora, barun Benko, tvrdi, kako njegove imovinske prilike nisu baš sjajne, ali su ipak dosta solidne. Nije imao posebnu školsku naobrazbu, ali se ne bi moglo kazati da je nenadaren i bistar, a njegovo moralno vladanje je besprijekorno, ne pije i dobar je privrednik[18]. Kotarska ispostava u Kulen Vakufu, 30. augusta 1902., javlja okružnoj oblasti u Bihaću, kako je tamošnji malkontent, tj. pobornik zvanične vlasti, h. Ibrahim-beg Kulenović, prilikom putovanja u Budimpeštu u sastavu deputacije u maju 1902., dijelio brošuru Memorandum islamskog naroda u Bosni i Hercegovini, gospodi članovima delegacija i austrijskog i ugarskog državnog parlamenta, izdan 28. maja 1902. godine u Budimpešti. Sulejman-begu Kulenoviću, “pouzdanom svjedoku” (ein Gewährsmann), koji je bio član majske deputacije, nije brošura uručena tada, ali mu ju je Ibrahim-beg prodao u Kulen Vakufu, augusta 1902. godine za dvije krune. Kada ga je Sulejman-beg pitao, od koga je dobio tu brošuru, Ibrahim-beg je odgovorio: “Šta se brineš, pročitaj je i šuti, ako možeš šutjeti.” H. Sulejman- Bukovača beg, koji je s tim u vezi prikupljao informacije te ih dostavljao tadašnjim austrijskim vlastima, ali nije mogao sve u potpunosti doznati od Ibrahim-bega, kako su točno spomenute brošure stigle u Kulen Vakuf, ali je pretpostavio da su one došle preko poznatih malkontenata, Derviš-bega i Vasif-bega Biščevića iz Bihaća. Sulejman-beg Kulenović iz Kulen Vakufa je, inače, po povratku iz Budimpešte 1902. godine, došao u kotarsku ispostavu u Kulen Vakufu te dao izjavu, kako se “s obzirom na moje nepovoljne materijalne prilike, ustezao da žrtvuje putni trošak”, i nije htio ići, ali “to bijaše uzrok, da me ostali muslimani pozlobiše”, te je, da bi ih primirio, otputovao u Budimpeštu, ali se nije slagao s mnogim stajalištima koja su tamo iznesena. Sulejman-beg izjavljuje, da on i dalje ostaje do kraja odan Vladi i obećava “odsele kloniti se svega, što bi se kosilo sa iskrenom podaničkom vjernosti naspram Njegove Cesarske i kreposti Veličanstva i njegovoj Visokoj Vladi”. Sulejman-beg Kulenović bio je u teškom materijalnom položaju, pogotovo, što nije mogao platiti ni ratu zajma, koja je pristigla za naplatu 15. novembra 1901. od 415 Kr (zajam od 9.000 Kr), ni proljetnu ratu od 15. maja 1902. od 335 Kr, a bio je opterećen i velikim novčanim dugovima, kod Zemaljske banke i Srpske banke u Agramu (Zagrebu). Također, bio je jako zadužen kod mnogih privatnika, tako da su vlasti izražavale čuđenje, odakle je on pribavio sredstva za putovanje i troškove izdržavanja. Ipak, saznalo se, da je ta sredstva dobio od Alije Dračkovića iz Kulen Vakufa, kojemu je zbog toga dao pravo, da za sebe prikupi dio ovogodišnjeg haka od njegovih mnogobrojnih kmetova s kmetskih selišta. Kada je ovo saznao, upravitelj kotarske ispostave u Kulen Vakufu, naredio je da se čitav prihod haka Sulejman-bega Kulenovića te godine zaplijeni, kao jamstvo za dva zajma i, eventualno, za jesenju ratu, a Sulejman-begovom šuri, Paša-begu Kulenoviću Bajbutoviću, kazao je da će se Sulejman-begov imobilijar prodati na dražbi, budući da je on veoma zadužen. Nakon toga je Sulejman-beg, dao spomenutu izjavu da ostaje lojalan tadašnjoj Vladi. Vlasti su pratile njegovo dalje ponašanje i nakon izvjesnog vremena zaključile, kako je ostao vjeran svom obećanju.[19]
Živjeli u Bukovači, Idrizbegovići – po Idriz-begu, Ibrahimpašići – poIbrahim-paši, Hadžikadibegovići, Čovka – živjeli u istoimenom selu, Kliševići – po mjestu Klisa iznad Kulen Vakufa, gdje je jedno vrijeme živio rodonačelnik ove grane porodice Kulenović, Haračlije – tako prozvani, jer su se u osmansko doba pojavljivali, kao veliki zakupci harača, Begefendići, Sulejmanbegovići, Dizdarevići, Bešlagići, Robinjići). Vrlo često, u izvornoj arhivskoj građi o pojedinim ograncima, nedostaju dodaci u prezimenu, što znatno otežava razvrstavanje mnogobrojnih zemljišnih posjeda, tj. begluka i kmetskih selišta mnogobrojnih pripadnika porodice Kulenović, po pojedinim njezinim ograncima. Osim toga, ovi dodaci, kasnije su, uglavnom, nestali (izuzetak su neki potomci ogranka Bajbutović, koji su odbacili prezime Kulenović i sada nose samo prezime Bajbutović). Dakako, svi ovi ogranci raspolagali su znatnim zemljišnim posjedima, koji su se najznačajnijim dijelom nalazili na području između Bosanskog Petrovca, Grahova, Glamoča, Jajca, Varcar Vakufa ( danas Mrkonjić Grad) i Ključa, iako je proces diobe zemljišta ostavio određenog traga na zemljišnim posjedima pojedinih pripadnike ove porodice, tako da početkom 20. stoljeća, gotovo cijela porodica Kulenović posjeduje uvjerljivo najveće komplekse begluka i najviše kmetskih selišta u Bosni i Hercegovini (ukupno 3.869 kmetskih selišta, s tim da se zna da je 556 obuhvaćalo površinu od 43.485,461 dunuma zemlje). Kada se, međutim, detaljnije istraži posjedovno stanje pojedinih njezinih ogranaka, vidi se da bi se za njihove zemljišne posjede početkom 20. stoljeća u cjelini mogla primijeniti ocjena, što ju je barun Benko iznio za jednog od pripadnika ove porodice:[20] „imućstvene prilike nisu sjajne, ali su solidne”.
S obzirom na karakter beglučkih posjeda porodice Kulenović može se pouzdano zaključiti slijedeće: Dijeljenje porodice Kulenović na više ogranaka uglavnom je završeno u osmansko doba. Ovi ogranci dobili su posebna prezimena, koja su, uglavnom, izvedena prema imenima onih sela, gdje su do pred ustanak u Hercegovini 1875.-1878., živjeli Kulenovići, gdje su imali svoje kmetove ili su, imena ogranaka , izvedena prema imenima očeva i djedova njihovih kasnijih nositelja (Bajbutovići – živjeli u Uncu, Vođenica – po selu Vođenica, Suhaja – po selu Suhaja, Šenigdžići – živjeli u Koluniću ,Hadžismajilbegovići – po h. Smail-begu, Alikapetanovići – živjeli u Bari – po Ali-kapetanu, Bara – živjeli u istoimenom selu, Bukovača.[21]
Evo tih ogranaka porodice Kulenović:[22]
1. Ogranak Šenigdžić posjedovao je ukupno 7.835,978 dunuma (Džafer-beg i Mustaj-beg, nasljednici Ahmed-bega Kulenovića Šenigdžića, posjedovali su ukupno 5.150,48 dunuma, dok su Ahmed-beg, Ibrahim-beg, Husref-beg, Nura, udana Kapetanović, pa nakon toga preudana za Uzeira Pašića iz Bosanskog Petrovca te Derviša, udana za Salih-bega Kulenovića Baru, nasljednici h. Husein-bega Kulenovića Šenigdžića, posjedovali su ukupno 1.784,023 dunuma zemlje; Evla Kulenović Šenigdžić, udovica Kulenović Bajbutović te preudana Kulenović Klišević, posjedovala je 901,475 dunuma); ovaj ogranak posjedovao je i 399 kmetskih selišta te još 32 kmetska selišta u suvlasništvu s ograncima Bara i Vođenica.
2. Ogranak Čovka (Hamdi-beg, Esma i Vasvija, nasljednici Huršid-bega Kulenovića Čovke) posjedovao je 2.505,105 dunuma;Čovke su posjedovale i 96 kmetskih selišta (13 u Prkosima i 83 u Bastasima) te 55 selišta u suvlasništvu sa Bajbutovićima.
3. Ogranak Alikapetanović posjedovao je ukupno 10.533,223dunuma begluka (Murat-beg i suvlasnici, nasljednici h. Derviš-bega Kulenovića Alikapetanovića posjedovali su 9.947, 299 dunuma, dok su Salih-beg, Mehmedali-beg, oženjen s Eminom Osmanbegović iz Dervente, Derviš-beg, Hamdi-beg, Sidika, udana za Mehmed-bega Kapetanovića, Aziza, udana za Derviša Bahtijarevića te Nura, udana za Ahmed-bega Kulenovića Šenigdžića, nasljednici Skender-bega Kulenovića, koji je umro oko 1909., a posjedovali su oko 1.035,924 dunuma begluka); Alikapetanovići su posjedovali 180 kmetskih selišta te još 15 selišta u suvlasništvu sa Hadžismailbegovićima; Salih-begov sin, bio je kasnije dobro poznati književnik i pjesnik Skender Kulenović (1910.-1978.), sudionik NORA-a.
4. Ogranak Bajbutović posjedovao je 4.810,888 dunuma begluka(Muhamed-beg, zvani Paša-beg, h. Osman-begov sin); osim Muhamed-bega ostali predstavnici ogranka Bajbutović nisu imali znatnijih begluka, ali su njihova kmetska selišta bila znatna: ukupno su brojni predstavnici ogranka Bajbutović, posjedovali 349 selišta te još 14 selišta u suvlasništvu s Hadžikadibegovićima, s tim da je i ovdje jedino Muhamed-beg (Paša-beg), posjedovao je 101 selište, dok nijedan od ostalih predstavnika ovoga ogranka Kulenovića nije posjedovao iznad 50 kmetskih selišta.
5. Ogranak Bukovača posjedovao je 12.313,215 dunuma begluka, (Muhamed-beg, sin umrlog Malić-bega Kulenovića Bukovače); Muhamed-beg je pripadao Kulenovićima, koji su posjedovali najveća zemljišna imanja, jer je osim prostranih begluka, posjedovao još 260 kmetskih selišta, koji su se, kao i begluci, najznačajnijim dijelom nalazili na prostoru Drvara (119 selišta u Drvaru, 64 u Štrbcima Malim i 51 u Bukovači, dok su selišta u ostalim mjestima bila sporadična). Potomci ovog Muhamed-bega (1868.-1926.) su sinovi Mustaj-beg, Ahmed-beg, Smail-beg, Ali-beg i kasnije poznati političari dr. Džafer-beg i dr. Osman-beg Kulenović te kćerke Ajiše-hanuma i Zumret-hanuma.
6. Ogranak Hadžikadibegović posjedovao je 3.534,424 dunuma begluka (braća Omer-beg, zvani Paša-beg, Ibrahim-beg i Husein-beg, sinovi umrlog Mustaj-bega Kulenovića Hadžikadibegovića, posjedovali su ukupno 1. 266,998 dunuma zemlje, Mustaj-begova udovica Ćamka, posjedovala je 1.315,37 dunuma, Omer-beg, Mehmed-begov sin u svom vlasništvu imao je 929, 636 dunuma, dok su Muharem-beg i Hamdi-beg, Husein-begovi sinovi, raspolagali sa svega 22,42 dunuma begluka) tako da je ovaj ogranak porodice 1918. godine posjedovao 93 kmetska selišta.
7. Ogranak Haračlije raspolagao je malim kompleksima begluka (jedino je Zumra Kulenović Haračlija, raspolagala sa 2.278,830 dunuma begluka u katastarskoj općini Vlaškovci (kotar Bosanska Dubica), a njegovi predstavnici 1918. posjedovali su ukupno 211 kmetskih selišta (Ahmed-beg i Osman-beg Kulenović Haračlija, sinovi Mahmud-bega Kulenovića, posjedovali su ukupno 42 selišta, Jasim-beg, sin Mahmud-bega Kulenovića Haračlije, posjedovao je 16 selišta u svom vlasništvu i još 4 u suvlasništvu sa nasljednicima svog brata Osman-bega, a Osman-begovi nasljednici imali su u svom vlasništvu još 107 kmetskih selišta; nasljednici Halil-bega Kulenovića Haračlije posjedovali su 15 kmetskih selišta, a Devla rođena Kulenović,udovica iza Ibrahim-bega Kulenovića Haračlije, raspolagala je sa 27 selišta.
8. Ogranak Suhaja (Ali-beg i Mustaj-beg, sinovi Murat-bega Kulenovića Suhaje) posjedovao je 6.578,708 dunuma begluka, kao i 134 kmetska selišta.
9. Ogranak Sulejmanbegović (Malić-beg i Husein-beg.Malić-beg Kulenović Sulejmanbegović bio je oženjen s Pašom Kulenović, umro je 20. 11. 1918., a naslijedili su ga sin Mahmud-beg (umro 16. 3. 1919., ostavivši iza sebe udovicu Ćamku Kulenović, rođenu Kapetanović, sinove Mehmeda, Asima i Šahira, te kćerke Nuru i Raziju), Ahmed-beg, Mehmed-beg i kćerka Vasva, udana za Omer-bega Kulenovića.
10. Ogranak Vođenica, posjedovao je 5.490, 286 dunuma begluka (Omer-beg ili Osman-beg, Fatima, udana za Mustaj-bega Kulenovića Robinjića u Bosansku Krupu, Emina i Aiša, a djeca umrlog Smail-bega Kulenovića Vođenice, posjedovali su 1.059,133 dunuma begluka, dok su Osman-beg, Jakub-beg,Hanifa, udata za Ibrahim-bega Kulenovića Hadžismailbegovića umrla 17. 10. 1918., – Derviša, udana za Derviš-bega Kulenovića Hadžismailbegovića i Aziza – sve djeca umrlog Omer-bega Kulenovića Vođenice, posjedovali su 4.711,642 dunuma begluka); ogranak Vođenica posjedovao je i 296 kmetskih selišta (nasljednici Smail-bega Kulenovića Vođenice, posjedovali su 1918. uz navedene begluke samo jedno selište, Omer-begovi nasljednici osim navedenih begluka još 127 kmetskih selišta, nasljednici Murat-bega Kulenovića Vođenice, nisu posjedovali značajnije komplekse begluka, nego samo 131 kmetsko selište, Hamza-beg (rođen 1856.) Ibrahim-begov sin, posjedovao je 27 kmetskih selišta, a Zubejda, rođena Kulenović Vođenica, udana za Sulejman-bega Hadžibegovića u Kopčiće kod Bugojna, posjedovala je 10 selišta). Murat-beg Kulenović Vođenica, umro je 1899., bio je oženjen s Pašom Hadžiselimbegović, a naslijedilo ga je pet kćeri, od kojih znamo za tri: Almasa, udana za Omer-bega Kulenovića Hadžikadibegovića, Muhamed-begovog sina, Almasa, udana za Sulejman-bega Filipovića u Ključ i Nura (umrla 27. 4. 1918.), udana za Omer-bega, zvanog Paša-beg Kulenovića Hadžikadibegovića.
11. Značajne komplekse begluka imao je i ogranak Kulenovića koji je živio u Travniku (Ahmed-beg Kulenović posjedovao je 3.641,005 dunuma begluka u kotaru Jajce, Ibrahim-beg 1.093,15 dunuma begluka u Smoljanima, Lastvi i Krnjeuši, ah. Mehmed-beg i Malić-beg posjedovali su 2.513,900 dunuma begluka u katastarskoj općini Gunjevci); Ahmed-beg je imao i45 kmetskih selišta, a Ibrahim-beg 59 kmetskih selišta, a Ahmed-beg je imao tri sina: Hidajet-beg (umro 1936.), Mustaj-beg i Ali-beg, te dvije kćeri: Hibija, udana za Mahmut-bega Eminagića, i Zarifa, udana za Smail-bega Eminagića.
12. Od predstavnika porodice Kulenović iz Jajca, znatnijim zemljišnim kompleksima ističe se Mahđul-beg, h. Alaj-begov sin iz Zaskoplja, koji je posjedovao 904,48 dunuma begluka (od toga 320,954 dunuma obradive i 583,526 dunuma neobradive zemlje); osim toga, može se veoma precizno odrediti 67 kmetskih selišta, koji su bili vlasništvo ovog ogranka porodice Kulenović (Mahđul-beg i Mustaj-beg, h. Alaj-begovi sinovi iz Jajca, i nasljednici h. Sulejman-bega Kulenovića.
13. Među predstavnicima porodice Kulenović, koji su 1918. posjedovali znatnije komplekse begluka spominju se još Ahmed-beg i Mustaj-beg[23], sinovi Sulejman-bega Kulenovića iz Bosanskog Petrovca, koji su posjedovali 1.098,244 dunuma u Prkosima, kao i Mustaj-beg Kulenović, Sulejman-begov sin iz Kulen Vakufa u čijem vlasništvu je bilo 4.157 dunuma, od čega je 2.395 u kotaru Glamoč, a 1.762 u kotaru Varcar Vakuf; za ove predstavnike porodice u povijesnim izvorima se ne navodi dodatak uz prezime, pa nije moguće odrediti kojem ogranku pripadaju. H. Sulejman-begovi nasljednici su Mehmedali-beg, Fahri-beg, koji je živio u Travniku, Ćamka, udana za Sadika Stamboliju u Sanski Most, Vasvija, udana za Ahmed Sadik-ef. Mustajbegovića u Sarajevo, i Almasa, udana za Hamza-bega Ajanovića u Tešanj).
14. Među predstavnicima porodice Kulenović, dakako, bilo je onih za koje se ne može utvrditi, da li su 1918. imali begluke i koliko su ih imali, već su poznata samo njihova kmetska selišta: Ibrahim-beg Kulenović, a Ibrahim-beg imao je sina Muharem-Malik-bega i dvije kćerke: Nimeta i Nisveta, udana Miralem u Bugojno.
Begefendi, rođen 1865., Mehmed-begov sin, oženjen s Aišom, kćerkom Sulejman-bega Kulenovića iz Kliševića – posjedovao je 50 kmetskih selišta, a ogranak Robinjić posjedovao je 64 kmetska selišta, ogranak Bara posjedovao je ukupno 107 kmetskih selišta (nasljednici Omer-bega,Kulenovića Bare), ogranak Kulenović Bešlagić, raspolagao je s ukupno 50 kmetskih selišta (Hava, rođena Kulenović Bešlagić, udana za Ahmed-bega Kulenovića Begefendića, Muhamed-beg, sin Mahmud-begov, i Omer-beg,sin Mustaj-begov), ogranak Hadžismailbegović, posjedovao je 37 selišta (Ahmed-beg, sin Mehmed-begov; Ibrahim-beg i Ali-beg, sinovi Omer-begovi, te Muharem-beg i Malić-beg, sinovi Mustaj-begovi), ogranak Idrizbegović, posjedovao je 64 kmetska selišta (Muhamed-beg, oženjen s Almasom, kćerkom Paša-bega Kulenovića Bajbutovića, umro 29. 11. 1920., i Ibrahim-beg, sinovi Mustaj-bega Kulenovića Idrizbegovića iz Bosanskog Petrovca), dok je ogranak Klišević raspolagao sa 284 kmetskih selišta, ali nijedan predstavnik ogranka Klišević nije 1918. imao više od 100 kmetskih selišta; za ostala kmetska selišta koja su pripadala porodici Kulenović može se utvrditi ime vlasnika, ali ne i iz kojeg je ogranka.
Iz ovog pregleda može se jasno uočiti da je porodica Kulenović imala velike zemljišne posjede, ali s obzirom na njezinu razgranatost, među Kulenovićima 1918. ne pojavljuje se znatniji broj predstavnika za koje bi se moglo zaključiti da su u svojim rukama sačuvali velike zemljišne posjede. Izuzetak su Džafer-beg i Mustaj-beg, nasljednici Ahmed-bega Kulenovića Šenigdžića, koji su posjedovali ukupno 5.150,48 dunuma begluka i 286 kmetskih selišta, Murat-beg isuvlasnici, nasljednici h. Derviš-bega Kulenovića Alikapetanovića, koji su posjedovali 10.533,223 dunuma begluka i 92 kmetska selišta,Muhamed-beg, zvani Paša-beg, sin h. Osman-bega Kulenovića Bajbutovića, koji je raspolagao sa 4.810,888 dunuma begluka s 101 kmetskim selištem, Muhamed-beg, sin umrlog Malić-bega Kulenovića Bukovače, u čijem vlasništvu je bilo 12.213,215 dunuma begluka i 260 kmetskih selišta, Ali-beg i Mustaj-beg, sinovi Murat-bega Kulenovića Suhaje, vlasnici 6.578,708 dunuma begluka i 134 kmetskih selišta, te nasljednici Omer-bega Kulenovića Vođenice, kojima je pripadalo 4.711,642 dunuma begluka i 127 kmetskih selišta. Ostali predstavnici porodice Kulenović 1918. godine spadali su u red onih begova, koji su svoju egzistenciju mogli zasnivati ne više samo na zemljišnim posjedima, koji su već bili usitnjeni, nego na trgovini (najčešće su to manje trgovine mješovitom robom).[24]
[1][1] WWW.imehrvatsko,net.hr
[2] Nije točno i dokumentirano utvrđeno podrijetlo ove begovske obitelji, ali postoji i nekakva usmena predaja po kojoj su Kulenovići potomci Mihajla Kulina, brata mletačkog dužda Kulina. Postoji još nekoliko usmenih narodnih predaja, a jedna je da Kulenovići, vode podrijetlo od Kulin bana, bosanskog vladara s kraja 12. I početkom 13. st., a sve ove predaje nisu do kraja dokumentirane, pa ih ne možemo smatrati vjerodostojnim. Opširnije o tim predajama vidi u: A. Softić, Usmene predaje, str. 278-289.
[3] Petar Rađenović, Bjelajsko polje i Bravsko-Naselje i poreklo stanovništva, knjiga 20, Beograd 1928, str. 208. Kao najvjerojatnija je tvrdnja, da su su Kulenovići došli u Bosni iz Udbine u Lici, kada je Turska nakon Karlovačkog mira 1699. izgubila Liku, pa su, zasigurno, još dok su boravili u Udbini, istaknuli se u raznim borbama te stekli veliki ugled i političke i vojničke položaje.
[4] Kosta Hörmann, Narodne pjesme Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.Sabrao Kosta Hörmann 1888.-1889.,II.,. Sarajevo 1996., str. 739. Opširnije vidi u: Husein Šehić–Ahmedov, Kako je nastalo begovsko pleme Kulenović Novi Behar, br. 19, Sarajevo 1935., str. 330-331.
[5] Petar Rađenović, Bjelajsko polje i Bravsko-Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 20, Beograd, 1925., str.208.
[6] Ivan Kukuljević Sakcinski: Putovanje, str. 32..
[7] Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, str. 432.
[8] Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, str.181.
[9] Petar Rađenović, nav. djelo, str. 209.
[10] Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918., Zagreb-Sarajevo, 2003., str. 401. Svi podaci u navedenom tekstu o beglucima i kmetskim selištima begova Kulenovića iz različitih porodičnih ogranaka, preuzeti su iz navedene knjige.
[11] H. Šehić, Kako je nastalo begovsko pleme Kulenović , str. 331-332.)
[12]Umro je u Istanbulu 1907., gdje je boravio kao “neovlašteni iseljenik”. ( Musavat ,br. 19, 14. 6. 1907.). i Husnija Kamberović, nav. dj., str. 401
[13] Husnija Kamberović, nav. dj., str. 402.
[14] Hamdija Kreševljaković, nav. dj., str. 181.
[15] Predstavnicima i štovateljima zvaničnih vlast u Bosni i Hercegovini.