Tri poklona s Miradža

.
Tri poklona s MiradžaUzvišeni Allah u časnom Kur’anu kaže: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”

 

U Miradžskoj noći Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio kako se otvara kao neki strop i kako melek Džibril dolazi s još nekoliko meleka.

Oni su prvo odveli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do vrela Zemzem, otvorili su mu prsa, oprali srce, zatim je Džibril donio jedan sud koji je bio napunjen mudrošću i vjerovanjem, ispunio je njegovo srce i zatvorio mu grudi. Dat mu je Burak. To je bijela životinja, nešto veća od magarca, a manja od mazge, sav je od dragulja, miska i ambera; uzde su mu od bisera, prekrivač od džennetskog brokata, a brizina mu je dužina pogleda. Zbog svoje brzine i nazvan je burakom (od riječ berk – munja), a veli se i zbog jačine svoga sjaja i blistanja; ar. Berīk. Kako se navodi u predaji, melek Džibril dobiva naredbu da ide u Džennet i da u njemu nađe jednog Buraka kojeg će dovesti Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Između 40.000 buraka, namijenjenih kao jahalice poslanicima i vjerovjesnicima, zatiče jednog koji se izdvojio i koji plakaše, niti jede, niti pije, gledaše… A razlog tog njegovog stanja bijaše duboka čežnja za Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i susret sa njime. U noći Israa njegova želja se ostvarila: Šta ko želi – ono hoće dočekat, samo treba nekoliko pričekat, veli pisac poznatog Mevluda.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao je Buraka, pa ga je nosio dok nije stigao u Bejtu-l-makdis. Zatim je ušao u Bejtu-l-makdis, kako se navodi u hadisu: “Ušao sam u Mesdžid i prepoznao vjerovjesnike: neki od njih su bili na kijamu, neki na ruku’u, a neki na sudžudu. Mujezin je proučio ezan i najavljen je namaz (tj. proučen ikamet). Stali smo u saffove, očekujući ko će nam imamiti. Džibril me je tada uzeo za ruku i proveo pred njih, pa sam im ja imamio.”

Nakon što je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a potom izašao, Džibril, alejhis-selam, mu je ponudio jednu posudu sa vinom i drugu sa mlijekom. Odabrao je mlijeko, a Džibril mu reče: “Odabrao si fitret” (ono što je prirodno, prirodnu vjeru, tj. islam).
Potom se uzdigoše i vinuše u nebeske sfere. Leteći nebeskim prostranstvima oni prođoše kroz sfere svih sedam nebesa, susrevši na svakoj od nebeskih sfera neke od Allahovih vjerovjesnika. Tako su susreli na prvom nebu Adema, na drugom Jahjaa i Isaa, na trećem Jusufa, na četvrtom Idrisa, na petom Haruna, na šestom Musaa i na sedmom Ibrahima, alejhimus-selam.

Vrhunac mubarek putovanja bijaše oličen u najvećoj počasti ikada datoj nekom od stvorenja: neposrednom kontaktu sa Uzvišenim Allahom i to na najvećem stepenu bliskosti, na udaljenosti simbolički iskazanoj kao udaljenost “blizu koliko dva luka ili bliže.” Tu, na najvišim sferama krajnje bliskosti Rabba (Gospodara) i roba ostvari se neposredni kontakt i razgovor Uzvišenog Allaha sa Svojim miljenikom i poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada sam stupio u Arš, htio sam izuti svoju obuću. Tada sam čuo glas od Uzvišenog Alla­ha: ‘Ne skidaj obuću! Arš i Kursijj su počašćeni pod tvojom obućom.’ Rekoh: ‘Moj Rabbe, mom bratu Mu­sau Si rekao: ‘Skini obuću svoju, ti si u svetoj dolini Tuva!’ Uzvišeni Allah odgovori: ‘Približi Mi se, Ebul-Kasi­me! U Mene, Musa nije kao ti. Da, Musa je razgovarao sa Mnom, ali ti si Moj miljenik. Musa je tražio da Me vidi. Rekao Sam mu: ‘Nećeš Me vidjeti prije nego Moj miljenik.’ Zatim čuh glas iznad sebe: ‘Ja dižem hidžab (zastor) koji je između Mene i tebe!’ Kad Uzvišeni Allah podi­že zastor, rekoh u zanosu: ‘Ettehijja­tu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu! – Najljepši pozdrav Uzvišenom Allahu, poštovanje i sva dobra djela!’
‘Es-selamu alejke, ejjuhen-nebijju, ve rahmetullahi ve berekatuhu! – I tebi selam, vjerovjesniče, i Alla­hova milost i blagoslovi’, reče Uzvišeni Allah.
Ja dodadoh: ‘Es-selamu alejna ve ala ibadillahi-s­-salihin! Selam svima nama i svim dobrim robovima Allahovim.’ A Džibril, alejhis-selam, reče: ‘Ešhe­du en la ilahe illallah, ve ešhedu ene Muhammeden abduhu ve resuluhu! – Svjedočim da je samo Allah Bog, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.’
Uzvišeni Allah reče: ‘Približi Mi se, Ebul Kasime!’ i ja se približih do najbližeg odstojanja. Upita me: ‘Čime ćeš Me počastiti, Moj Miljeniče?’ ‘Mojim robovanjem Tebi’, odgovorio sam. Uzvišeni tada objavi: ‘Subha­nellezi esra bi abdihi lejlen… – Uzvišen je Onaj koji Svog roba prenese jedne noći …’ Onda me upita: ‘Šta tražiš od Mene?’ Odgovorih: ‘Ummet.’ ‘Pogledaj’, ­reče On, Uzvišeni, ‘ispred sebe.’ Pogledao sam i vidio veliko, beskrajno more, a u njemu jedno drvo, na tom drvetu ptica i u njezinu kljunu malo zemlje, koliko jed­no zrno. Uzvišeni Allah reče: ‘More – to je Mo­ja milost, ono drvo – to je dunjaluk, ptica je tvoj um­met, a ona mrva zemlje u njezinu kljunu – to su grijesi tvoga ummeta. Da ona ptica ispusti onu mrvu zemlje ­da li bi se to primijetilo na morskoj površini? Nemoj brinuti za grijehe tvoga ummeta, Ja Sam Najmilostviji. Kad oni ne bi griješili, stvorio bih ljude koji griješe i op­raštao im.’ Još dodade: ‘Tvom ummetu je jedna trećina grijeha oproštena tvojim noćašnjim dolaskom, druga trećina će im biti oproštena tvojim šefa’atom na Sud­njem danu, a treća trećina će im biti oproštena Mojom milošću i oprostom.’”
Na Miradžu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poklonjena su tri Božja dara:
– Svaki dan izvršavanje pedeset namaza, koji su molbom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smanjeni na pet namaza.
– Posljednja dva ajeta sure El-Bekare (Amener-resulu…).
– Obećavanje Dženneta onima, koji su bili Poslanikovi sljedbenici, a Uzvišenom Allahu nisu pripisivali druga.