Devetogodišnja Kristina Ristić iz sela Krševica kod Vranja u Srbiji ne vidi na desno oko. Izgubila ga je prije pet godina, kad je ostala bez cijele porodice. Njen očuh Boban Mitić je 2008. godine ubio cijelu njenu porodicu – brata, sestru, majku i baku. Kristina je jedva preživjela, s trajnim oštećenjem mozga i desnog oka, i s traumama za cio život.
- Taj čika mi je pucao u oči! Ostavio me je bez majke, bake, bratića i sestre. Samo sam ja ostala živa. Više ne vidim na desno oko, ali imam ovo drugo. Moja druga mama Violeta je mnogo dobra. Ona kaže da mi je ujna, ali ja želim da mi ona bude majka.
Na mamu Suzanu, koja je ubijena, mnogo sam ljuta, jer me je ostavila samu i povela brata i sestru. Mnogo sam ih voljela i zato svaki dan idem na groblje i ljubim njihove slike – kaže Kristina, koja u junu mora da ide na operaciju oka, ali za to joj je neophodno 3.500 eura, koje njena ujna i djeda, s kojima djevojčica živi, nemaju. Pokrenuta je i humanitarna akcija da bi se skupio taj novac.
Ujna Violeta kaže za beogradski Kurir da oni veoma teško žive i da svakodnevno pate za najmilijima.
- Iako je imala samo četiri godine kad se to desilo, ni dan-danas ne može da se oporavi od stravične tragedije! Kristina ne umije lijepo da govori, zbog traume koju je preživjela stalno muca.
Boban Mitić, koji je ubio cijelu Kristininu porodicu, osuđen je na 40 godina zatvora. Violeta, Kristinina ujna, kaže da bijes koji osjeća prema njemu ne jenjava.
- Ništa meni ne znači to što je on iza rešetaka, on i dalje jede i pije, on ne zna šta je bol. Rekao je da je sve ubio zbog toga što je bio ljubomoran. Zamislite, svima je pucao u glavu, monstrum – kroz suze priča Violeta.
