Nerijetko je tokom opsade Cazinske krajine general Atif Dudaković, komandant Petog korpusa Armije RBiH, znao u Zagreb nazvati generala Salku Begića, komandanta Ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane ARBiH, koji je rukovodio zračnim mostom s Bihaćem, i reći: "Ako večeras ne dođeš, ako nam ne stigne ono što nam treba, mi smo gotovi!"
Bez radara
U tih nekoliko rečenica sadržana je surova istina našeg odbrambeno-oslobodilačkog rata, jer su sati znali odlučivati o sudbini ugroženih bh. gradova, posebno enklava Bihaća, Srebrenice, Žepe i Goražda. Stoga je uloga hrabrih pilota i drugih pripadnika Ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane ARBiH bila neprocjenjiva u odbrani od agresije.
Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana nastali su u vrlo složenim uvjetima općenarodnog otpora agresiji, kao i ostale jedinice Armije RBiH. Uglavnom, jezgro su činili piloti koji su napustili bivšu Jugoslavensku narodnu armiju. Bez obzira na to što su svi letovi za opkoljene enklave bili izuzetno rizični, svi piloti i aviotehničari bosanske vojske izvršavali su ih bez razmišljanja i bez kalkulacija.
Kada bi letjeli za Žepu i Srebrenicu, nerijetko su prelijetali direktno iznad Glavnog štaba Vojske Republike Srpske u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska. A leteći za enklave, ginuli su u zraku.
Ujedno su bili bosanski diverzanti koji su najdublje, po stotinu i više kilometara, ulazili na neprijateljsku teritoriju. Narodu u opkoljenim enklavama helikopteri su značili više od obične pomoći. Bili su skoro jedina veza sa vanjskim svijetom. Svi su ih iščekivali, molili se za njih.
Samir Beganović je, kao profesionalni pilot bivše JNA, pobjegao iz Zadra. Početkom agresije na RBiH postao je jedan od inicijatora gradnje aerodroma u Ćoralićima kod Cazina. Zajedno s Edvinom Iftićem, kopilotom, napravio je prvi ratni let oružanih snaga RBiH, na relaciji Dolovi kod Velike Kladuše - Zagreb. Prvi let obavili su bez radara, bez veza.
Edvin Iftić i Samir Beganović: Napravili prvi ratni let oružanih snaga RBiH, na relaciji Dolovi kod Velike Kladuše - Zagreb
Vođeni isključivo frekvencijama Radija Ogulin, pojavili su se iznad Zagreba, zbunivši tamošnji Centar za izviđanje.
Orić, Palić
Pilot Meho Merdonjić trebao je 1. avgusta 1994. pilotirati avionom "antonov 26" kako bi ukrajinskim pilotima, koje je ARBiH uz avion unajmila za svoje potrebe, pokazao maršrutu Pula - Ćoralići. No, Samir Beganović zamijenio se s njim uoči polijetanja. Avion koji je u Ćoraliće doletio pun, oboren je po povratku u Pulu u dva sata poslije ponoći na teritoriji pod kontrolom vojske tzv. srpske krajine u predjelu Plitvičkih jezera. Tako je rahmetli Samir Beganović iz Pećigrada bio prvi poginuli pilot Armije RBiH.
Nažalost, posmrtni ostaci pilota Beganovića još nisu pronađeni. Ovih dana, tačnije 7. maja, navršilo se 17 godina od misterioznog pada helikoptera ARBiH na Igrišniku iznad Žepe. Nakon pada ovog helikoptera, obustavljen je "zračni most" za Žepu i Srebrenicu.
A to se poslije itekako odrazilo na sudbinu ovih enklava, jer su na slobodnoj teritoriji ostali komandant 28. divizije Naser Orić i 15 njegovih saboraca, oficira koji su završili Ratnu oficirsku školu u Zenici i trebali su da se narednim letom vrate u Srebrenicu. Helikopter je s heliodroma Višća kod Živinica poletio za Žepu u 2.10 sati 7. maja 1995., a let je trebao trajati 23 minute.
Na heliodromu Igrišnik na Žepskoj planini komandant 285. žepske brigade, pukovnik Avdo Palić i major Dževad Brgulja, inače pilot, čekali su s grupom žepskih boraca helikopter. Letjelicu je gađala protivzračna odbrana Vojske RS iznad Han-Pijeska, ali je nije pogodila. Svjedoci pamte da je helikopter došao iznad Žepe i, kada je krenuo da se spušta na Igrišnik, gdje mu je naloženim vatrama bio obilježen improvizirani heliodrom, začuo se prasak.
Helikopter je pao, a poginuli su piloti Džemal Malkić iz Živinica i Enver Čokić iz Đurđevika, letač tehničar Izet Džambić iz Dobrinje kod Tuzle te putnici dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović, Nurudin Mustafić, Hasan Homarac, Avdo Mirvić, Selman Karić, Sabrija Ćesko i Hasiba Salihović.
U stručnom izvještaju koji je nakon uviđaja potpisao Dževad Brgulja, piše: "Na dijelovima helikoptera koji nisu potpuno uništeni, nismo pronašli tragove pogodaka iz vatrenog naoružanja." U Malkićevoj pilotskoj kabini nađeni su komad pite i jedna jabuka. U zapisniku je, između ostalog, zabilježeno da je na Malkićevoj ruci bio zlatni prsten sa pločom i simbolom sunca. Pilot Čokić imao je u novčaniku rješenje o dodjeli stana, a nosio je i hamajliju. Aviotehničar Džambić imao je na ruci tanku zlatnu veru, a u džepu na grudima tespih i hamajliju.
U najtežim trenucima za Goražde poginuli pilot Džemal Malkić smogao je snage i hrabrosti da izvrši skoro nemoguće letove, a poslije toga i nekoliko letova za Žepu. Pričali su mi za rahmetli pilota Malkića da ga je majka često pitala: "Zašto, sine, letiš u tu Žepu, pa zar nema niko drugi osim tebe?"
On je odgovorio: "Majko, kada vidim koliko se nama taj naš narod, onako ucviljen, gladan i bos, obraduje, ja ne mogu a da ne letim za istočnu Bosnu." Pilot Željko Jagić iz Tuzle je, također, često letio za Srebrenicu.
Ratna misterija
Pripadnici vojske tzv. republike srpske krajine, predvođeni pukovnikom Dušanom Lončarom, 28. maja 1995. u 2.45 sati na području Kremena, općina Slunj u Hrvatskoj, raketnim sistemom KUB srušili su helikopter u kome je bilo sedam osoba, a koji je poletio iz Ćoralića u pravcu Zagreba, pri čemu su sve osobe u helikopteru smrtno stradale, na čelu s Irfanom Ljubijankićem, tadašnjim ministrom vanjskih poslova RBiH. Poginuli su tada i pilot Mirsad Dupanović te ukrajinski piloti Mihail Maksumenko Grigorijevič i N. Dudajev.
Leteći iz Zenice za Goražde 22. avgusta 1995. godine, u Lukama kod Bara, nedaleko od Goražda, pao je helikopter u kojem je, uz dvojicu ukrajinskih pilota, poginulo šest značajnih ličnosti ratnog Goražda, na čelu s Esadom Ohranovićem, predsjednikom Izvršnog odbora Okruga Goražde. I ovaj helikopterski pad ostao je jedna od istočnobosanskih ratnih misterija.
PILOTI ARMIJE RBiH PONOSNO ISTIČU
- 7.000 ratnih letova.
- Skoro 30.000 prevezenih ljudi.
- Skoro 3.000 tona prevezenog tereta.
- Skoro 3.000 prevezenih ranjenika.
- Spominjat će ih Bihać, Goražde, Mostar, Žepljaci, Srebreničani, borci sa Treskavice, Vlašića, Grmeča... Zahvaljivat će im oni kojima su u posljednjem trenutku život spasili.
Izetbegović: "Pa, sleti, Zehro"
Zehro Marić: Pilot kojeg je volio Alija
Kažu da je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović najviše vjerovao pilotu helikoptera Zehru Mariću.
Pričala mi je novinarka Arijana Saračević da se našla u helikopteru zajedno sa predsjednikom kada ih je Zehro iz Tarčina vozio do srednje Bosne. Bilo je to, ako sam dobro upamtio, u vrijeme sukoba ARBiH i HVO-a i baš u vrijeme kada je helikopter letio negdje na potezu Kreševo - Kiseljak - Fojnica, Zehro se obratio predsjedniku riječima: "Predsjedniče, ako ne sletimo za nekoliko minuta, srušit ćemo se." Izetbegović je hladno odgovorio: "Pa, sleti, Zehro."
Najveći problem bila je neizvjesnost. Ako uspiju, na čiju će teritoriju sletjeti, na onu pod kontrolom HVO-a ili ARBiH. Zehrinom sposobnošću izbjegnuta je tragedija, a nakon što se helikopter izgubio, punih 15 sati niko osim Arijaninog supruga Mirsada Helaća ništa nije poduzeo da se uđe u trag helikopteru u kojem se nalazio predsjednik Izetbegović. Sve se, ipak, dobro završilo, jer je pilot Zehro, srećom, spustio letjelicu na teritoriju pod kontrolom ARBiH, na području slobodne teritorije Fojnice.
avaz