Kada kao dijete odrastate u muslimanskom okružju, ramazani vam dolaze kao poseban izazov. Stoga, danas mogu reći: “Hvala dragom Bogu pa ramazane pamtim od ljeta, kada su mi, kao takvi ostali u najljepšoj uspomeni.”
Kada su se iftari pripremali i dočekivali na otvorenom, gdje se ezani jasno čuju i kandilji vide. Kada su iftarske sofre obilne i upotpunjene raznim sezonskim plodovima. Od tada mene iftari asociraju na smokvu. Negdje u djetinjstvu sam “pokupila” to da je neko rekao: “Ostavi te lijepe smokve za iftara!” I danas ja smokvu povezujem sa iftarom!
Postačima su ljetni ramazani bili najteži za ispostiti, jer su dani dugi i vrući, pogotovo na selu gdje se radi punom parom.
Ali naše nene, dede, roditelji, postači bi svojim imanom i saburom toliko “ušuškali” te svoje osjećaje da mi djeca nismo primjećivali nikakvu tegobu u njihovom postu.
Nekako se uspjevala izgraditi takva svijest kod potencijalnih postača da lični post nikome ne bi trebao biti opterećenje pa ni samom pojedincu. Sve je bilo nadahnuto mubarek ramazanskim nurom i kretalo se u tom smjeru, ali ti sam nijetiš i postiš i to “draga srca!” Nije lijepo “tužiti se, prenemagati, pogotovo uzdisati za jelom i pićem” – tako bi nas savjetovali i onda kada bi samo izrazili želju da zapostimo!
Zato smo svi mi djeca znali da nije lahko postiti, posebno ljetne ramazane!
Ispostiti jedan ljetni dan ramazana nama je bilo poput “osvajanja Mont Everesta” čije su zastavice bile kandilji na munari džamije.
Ipak smo jedva čekali da dođemo u tu priliku, da što prije izbrojimo te svoje dječije godine i krenemo postiti kako bismo postali “ravnopravni” članovi svoje porodice, svoje zajednice!
Kada smo dostigli punoljetstvo i godine više nisu bile prepreka, došao je rat sa svim svojim iskušenjima. Ramazani su opet bili izazov, ali u nekom drugom smislu! Jednako su nam dolazili, a mi smo željeli da liče na one od prije!
Željeli smo da budemo “slobodni”, da nam ramazani budu štit, a ne atomska skloništa. Htjeli smo da postimo, a ne da gladujemo, jer postiti je nekoliko sati, a gladovati dvadeset četiri. Kada postiš “s prvom” sehuriš i čekaš iftar i sveukupni osjećaji su drugačiji, popotpuniji, veličanstveniji. Jer u ratu je sve “vanredno”, samo su ramazani i namazi na vakat.
I onaj ko nije imao naviku posta i ko je tek stasavao, ratne ramazane je postio!
U djetinjstvu smo odustajali, jer smo se bojali da nećemo moći izdržati dan, a u ratu, da se nećemo imati čime sehuriti i iftariti.
U tim okolnostima najteže je bilo našim majkama, domaćicama, jer one su se “morale brinuti” o sehurima i iftarima. Nije lahko “od ništa” pripremiti iftar, pogotovo za mlađe koji prvi put zapošćavaju i kada bi rado da im taj prvi ramazan ostane u nekom lijepom sjećanju pa makar bio i ratni.
Nakon rata naišla je i ta “virusna” faza naših ramazana. Opet je “zaprijećeno čovjeku!” Iako se ništa nije vidjelo, ljudi su bježali, jedni od drugih, bliži od bližih, prijatelj od prijatelja. Nije se sklanjalo u podrume i skloništa već u četiri zida vlastitog doma.
Bilo je svega, ali ljudi su svojim strahovima proizveli takvu krizu da je na momente ponestajalo osnovnih životnih namirnica.
I u takvim okolnostima ramazani su bili naši “saputnici!” Dolazili su sa svim svojim blagodatima, da olakšaju, ali i da testiraju količinu imana, sabura, takwaluka i tewekula! Insan se i tada bojao da će usljed nedostatka raznovrsnih nutrijenata, oslabiti imunitet i oboljeti od kuge modernog doba.
Dakle, i tada smo postili i ibadetili da upotpunimo svoju dužnost i obaveze, ne razmišljajući o benefitima posta koje su nebrojene.
Post jeste prije svega obaveza jednom zdravom vjerniku muslimanu, ali je, možemo slobodno reći, i najbolja terapija njegovom organizmu. “Postite, bit ćete zdravi”, poruka je i našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.
Jedan praktičan primjer iz života vjernika: Priča se da su nekom čovjeku na pregledu kazali kako postoje ozbiljni tragovi neke opake bolesti na njegovom organizmu, bilo je to negdje uoči ramazana! Međutim, taj čovjek, inače vjernik, odlučio je da se povuče u svoj dom i da se maksimalno preda ibadetu. Postio je, obavljao namaze, učio Qur’an i dovio Uzvišenom Allahu da mu otkloni bolest koju su pokazali nalazi. Kada je poslije ramazana ponovo otišao na pregled, nikakvih tragova bolesti nije bilo! Ne zna se tačno kako je organizam odbacio bolest, a čovjek je kazao da je on samo pravilno i upotpunosti izvršavao svoj post i ostale ramazanske ibadete.
Pouka je – radi čega god se u ramazanu “povučemo” u svoj dom i činimo propisane ibadete – “poduzeli smo uzroke” da nam dragi Bog udovolji potrebi!
Sticajem okolnosti pratim i kontaktiram jednog od nadaleko poznatih doktora medicine koji ima desetljeća iskustva u prirodnom pristupu liječenja. Tvrdi i na hiljade izliječenih pacijenata diljem svijeta. Taj doktor je nedavno izdao i svoju prvu knjigu, a njen naziv je “Isprekidani post: tajna zdravlja i dugovječnosti”
“Knjiga govori o najzdravijem režimu prehrane svijetu koji se naziva “isprekidani post!” Isprekidani Post nije samo dijeta; to je način života koji pozitivno utječe na vaše fizičko i mentalno zdravlje. Knjiga je temeljena na najnovijim znanstvenim istraživanjima koja potvrđuju nevjerojatne blagodati isprekidanog posta.”
“Isprekidani post”, o kojem je ovdje riječ, sastoji se uglavnom od dva dnevna obroka sa razmakom od najčešće šesnaest sati, može i više, ali i manje, shodno mogućnosti pojedinca. Taj “njegov” način iscjeliteljskog posta kojeg, kako kaže i sam praktikuje više godina – mene lično je odmah podsjetio na naš ramazanski post. Govori on i “nus pojavama”, povremenom glavoboljom, mučninom, stomačnim nelagodama…koje tokom vremena, odnosno “posta” nestaju.
Međutim, naš ramazanski post je uvijek u prednosti! Za neophodni sabur, disciplinu i sva odricanja tokom posta koji čini s imenom Božijim – postač će naći na mizanu svojih dobrih djela, a sve one zdravstvene prednosti iskoristit će njegovo tijelo i organizam za postizanje dunjalučkih blagodati!
Stoga, postač prilikom nijjeta svakog ramazanskog dana treba biti svjestan i duhovnih i zdravstveni prednosti!
Nakon svih nabrojenih faza, nadam se da je na red došla i ta kada konačno možemo uživati u ramazanskim blagodatima! Da ramazane postimo i ibadetimo bez određenih pritisaka i strahova po lične živote, te malo više osluškujemo i izučavamo njegove efekte na naše psiho- fizičko zdravlje i da prilikom nijjeta svakog dana – budemo svjesni istih!
Sigurno je ramazanski post, kao imperativ posljednje nebeske objave, veliki hajr za čitavo čovječanstvo do kraja svijeta!
Svako shodno svome znanju, iskustvu i mogućnostima, ali mi kao narod kojemu je propisan ramazanski post, svakako smo najpozvaniji i preči da pričamo i pišemo o njegovim blagodatimai zdravstvenim koristima.
Lično mogu reći da su oni prvi, odnosno ljetni ramazani ostavili tako snažan dojam na mene- da su mi ostali inspiracija kroz cijeli život.
Mislim da su i te naše lijepe uspomene jedna od blagodati mubarek ramazana. Stoga ih poput kandilja “predajmo” budućim naraštajima da im zasvijetli ako bi kad na trenutak izgubile orijentaciju u vremenu i prostoru.
Neka naša bogata iskustva i lijepe uspomene budu utrti putevi onima koji dolaze poslije nas kao i naša konekcija s njima kao što je i onih prije nas bila s nama! Ta konekcija je poput amaneta koji se ne smije prekidati!
Naka nam je mubarek ramazan!
Na kraju – kada već ispostimo dan manje je važno čime ćemo se iftariti i sa koliko različitih jela će obilovati naša iftarska sofra, a ako ćemo pratiti zdravstvene koristi posta onda je bolje da ne pretjerujemo!
Onaj “višak” – neka ove godine bude solidarnost sa onima koji oskudjevaju i koji su u nevolji, prije svega mislim na narod Palestine!
