Amila Rekić: I, čovječe, ne zaboravi biti čovjek

Živimo u društvu u kojem niko ništa neće da da i svi hoće sve da uzmu. U korpu ovih što hoće sve da uzmu, bacam i one koji svoju sreću grade na nečijoj nesreći. Vjerujem da isti, da imaju svoju sreću, ne bi dirali nečiju drugu.

Piše: Amila Rekić

Postavila bih i njima, kao i onima što život žive u laži, mnogo pitanja. Ipak neću. Naučiš s godinama da je ponekad jednostavno potrebno pustiti, ne pokušavati razumjeti te udaljiti se. Ništa ne traje zauvijek, pa tako ni to njihovo. Ostaje nam željeti im da iz toga nauče lekciju, životnu.

Kada otkrijete da vam neko želi zlo, na vama je odluka kako ćete postupiti. Moje mišljenje je da ne mrzite i ne želite im zlo jer niste onda ništa bolji od njih. Pokušajte da se izdignete iznad takvih situacija i osoba. Teško je. Postavljate sami sebi mnogo pitanja. Boli to sve zajedno i guši. Uspjet ćete! Neka vam utjeha bude da nam Bog daje onoliko težak teret koliko naša leđa mogu nositi. On zna zašto nešto čini, a na nama je da se prepustimo i vjerujemo.

I, čovječe, ne zaboravi biti čovjek.

Nemoj sebi dopustiti da neko zbog tvog zla i sebičnosti pusti suzu. Progonit će te nečije suze jer bumerang će doći po svoje.

Sjeti se i da nikad nije kasno za iskreno pokajanje i traženje oprosta.