Karijera Sergej Barbarez je zanimljiva jer nije išla “klasičnim putem” velikih zvijezda.
Njegov uspon bio je postepen, ali vrlo impresivan. Za one koji možda ne znaju ove detalje ali i zbog generacija koje su stasale nakon blistavoh trenutaka Sergeja Barbareza u kopačkama, evo hronološki poredanih činjenica o tome kako se razvijala njegova karijera kao fudbalera.
Počeci Sergeja Barbareza vezani su uz Mostar gdje je rođen 1971. godine. Fudbal je počeo igrati u omladinskim kategorijama FK Velež Mostar i već tada se vidjelo da ima talent ali rat prekida njegov rani razvoj i karijeru u BiH.
Slijedi njegov odlazak u Njemačku i početak profesionalne karijere tokom rata gdje praktično počinje seniorsku karijeru.
Sergej je od 1994. do 1996. godine nastupao za Hannover 96 što se može nazvati njegovim prvim profesionalnim angažmanom. U početku je igrao za drugi tim, pa se zalaganjem kasnije izborio za poziciju u prvom timu. Istini za volju u početku nije bio baš standardan, ali ovaj angažman dobro je došao za skupljanje bogatog iskustva.
Barbarezov prvi ozbiljan iskorak vezan je uz period 1996.–1997. i ekipu Union Berlin. Sergej eksplodira kao napadač i postaje jedan od najboljih strijelaca ekipe. U tom periodu skreće pažnju većih klubova.
Važna stavka nadalje je Sergejev Bundesligaški status kojeg otvara u sezoni 1997.–1998. kada dabituje u Hansi Rostock.
U prvim utakmicama odmah pokazuje kvalitet na najvišem nivou.
Sergejev zlatni period karijere može se vezati za sezone sezone kasnije, prvo u periodu 1998.–2000. u dresu Borussia Dortmund ali kao lider ostaje nezaboravan od 2000. do 2006. godine u dresu Hamburger SV. Ovdje doslovno postaje legenda kao kapiten ekipe, najbolji igrač i lider.
Sezone 2000/01 Sergej Barbarez je najbolji strijelac Bundeslige sa 22 gola uz sjajne role u Ligi prvaka. U Hamburgu zabilježili da je kroz historiju jedan od najcjenjenijih igrača u klubu.
U periodu 2006.–2008. nastupa za Bayer Leverkusen gdje u poznim igračkim godinama i dalje važan igrač, ali više kao iskusan lider.
Kada je u pitanju reprezentacija Bosne i Hercegovine Sergej je za nacionalni fudbalski tim debitovao 1998. Upamćen je kao kapiten reprezentacije i jedan od najboljih igrača svoje generacije. Ukupno je zabilježio 47 nastupa i 17 golova.
Priča o stilu igre Sergeja Barbareza, ta posebna bajka, zapravo je ključ da se razumije zašto je bio toliko poseban.
Sergej Barbarez nije bio najbrži, nije bio klasični golgeter, ali je bio “mozak ekipe”.
Inteligencija je njegov zaštitni znak i ispred svega Barbarez je bio tip igrača koji uvijek zna gdje će lopta doći, kako čitati igru, kako unaprijed donijeti smirene odluke pod pritiskom.
Njegova najveća snaga bilo je pozicioniranje što je često djelovalo kao da je “slučajno”, da srećom daje golove, a zapravo je uvijek bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Nije bio klasični napadač iako je bio najbolji strijelac Bundeslige (2000/01), igrao je više kao polušpic, iza napadača, kao ofanzivni vezni, “slobodni igrač” bez stroge pozicije.
Svojom lucidnošću i odmjerenišću više je kreirao igru nego što je samo završavao akcije.
Tehnika i osjećaj za gol, odličan prvi dodir, smiren u završnici, posebno opasan u šesnaestercu, segmenti su koji se pamte i ne blijede.
Nije zabijao spektakularne golove kao neki drugi, ali je bio ubojito efikasan.
Karakter i liderstvo doveli su ga do toga, posebno u Hamburger SV, da postane kapiten i pravi vođa, autoritet bez puno suvišnih stvari i priče. Lider primjerom, nikako galamom, uvijek prvi kad je najteže.
Saigrači su ga izuzetno poštovali jer je bio direktan i iskren. Mentalitet “inata” Barbarez je imao itekako izražen jer njegov takmičarski duh, posebno tipičan za Mostar, nije mogao da sakrije želju da dokaže da pripada vrhu. Upravo se to vidjelo i u reprezentaciji Bosne i Hercegovine gdje je često nosio ekipu u teškim utakmicama.
Zašto je bio poseban? U vrijeme kad su dominirali fizički jaki napadači Barbarez je bio sporiji ali pametniji, tiši, uticajniji i nenametljiv, uvijek ključan.
Sergej Barbarez nije bio zvijezda zbog spektakla nego zbog inteligencije, zbog liderstva i osjećaja za igru.
Bio je igrač kojeg treneri obožavaju, a protivnici mrze igrati protiv njega.
Izvor: Cazin.net
Foto: Ines Lučić/Reprezentacija.ba
