Ime Sergej Jakirović posljednjih godina sve češće izaziva pažnju fudbalske javnosti u Bosni i Hercegovini, ali i mnogo šire.
Njegov trenerski put odavno više nije lokalna priča, a posljednji uspjeh i ulazak u društvo najboljih dodatno su otvorili pitanje da li je riječ o spletu okolnosti ili treneru koji je sistematskim radom izgradio ozbiljno evropsko ime?
Iako je dio javnosti svojevremeno sa rezervom posmatrao njegove odluke, posebno nakon odlaska sa klupe HŠK Zrinjski Mostar, vrijeme je pokazalo da Jakirović veoma pažljivo bira korake u svojoj karijeri.
Njegovi rezultati nisu dolazili preko noći, niti su bili proizvod jednog dobrog trenutka. Naprotiv. Jakirović je kroz gotovo svaki angažman pokazivao jednu zajedničku karakteristiku, sposobnost da stabilizuje ekipu, uvede disciplinu i iz postojećeg kadra izvuče maksimum.
U vremenu kada treneri često žive od imena i medijskog dojma, njegov rad djeluje tiše, ali mnogo konkretnije.
U Bosni i Hercegovini je ostao prisutan i nakon odlaska iz domaćeg fudbala. Često ga se može vidjeti u društvu ljudi iz našeg sporta, a posebno nije promakla njegova bliskost sa članovima stručnog štaba selektora Sergeja Barbareza. To je dodatno podgrijalo interes javnosti koja već duže vrijeme prati svaki njegov potez.
Zanimljivo je da se o Jakiroviću često govori kroz prizmu emocija i identiteta.
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je njegov sin odlučio nastupati za drugu reprezentaciju, što je u dijelu javnosti otvorilo različite komentare. Ipak, to nije promijenilo percepciju o Sergeju kao treneru koji je snažno vezan za Bosnu i Hercegovinu, gdje redovno boravi i održava kontakte sa domaćim fudbalskim krugovima.
No, ono što danas najviše govori u njegovu korist jesu rezultati. Ulazak u elitni rang engleskog fudbala ne može biti slučajnost. Takav uspjeh traži kontinuitet, psihološku stabilnost, sposobnost prilagođavanja i ono najvažnije, znanje.
Fudbal na najvećem nivou odavno ne prašta improvizaciju. Zato se čini da priča o Sergeju Jakiroviću više nije priča o treneru koji je “dobro prošao”, nego o stručnjaku koji je godinama gradio svoj put bez velike pompe.
Njegova karijera možda nije bila medijski najglasnija, ali je očigledno bila pažljivo planirana. A u modernom fudbalu, upravo takvi treneri najčešće traju najduže.
Želimo mu retnu, dugovječnu i uspješnu karijeru evropskog i svjetskog trenera.
Izvor: Cazin.net
FOTO: Prva Hrvatska liga/Facebook
