Nekada je brak bio stvar dogovora porodica, a provodadžija ključna figura u tom procesu.
Njegova uloga bila je da prenese informacije o porijeklu, imovini i karakteru djevojke ili mladića, da posreduje u prosidbi i osigura da se sve odvija po pravilima zajednice. Brakovi su se sklapali kao društveni i ekonomski ugovori, a ljubav je često dolazila tek kasnije. Ili nikako…
Danas, provodadžije gotovo da ne postoje, barem oficijelno. Njihovu ulogu preuzeli su algoritmi aplikacija za upoznavanje. Tinder, Badoo i slične platforme omogućavaju da se partner pronađe jednim potezom prsta.
Internet je donio olakšicu što znači da pojedincu više ne treba posrednik, jer sam bira i filtrira potencijalne partnere prema interesima, lokaciji ili izgledu. Međutim, dok je provodadžija garantovao provjerene informacije, algoritam nudi samo profilnu sliku i nekoliko rečenica. Rezultat je da mnogi korisnici dožive razočaranje nakon susreta uživo.
Statistike pokazuju da se trendovi u sklapanju brakova značajno mijenjaju. U Bosni i Hercegovini broj zaključenih brakova opada, a prosječna dob za ženidbu i udaju pomjerila se ka kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama.
Slična je situacija i u Evropi, gdje se prvi brak najčešće sklapa između 30. i 33. godine. Sve više ljudi ostaje neoženjeno ili neudato, a fertilitet je u većini zemalja ispod praga potrebnog za stabilnu demografiju.
Razlika između nekada i danas je jasna. Dok je brak bio društvena obaveza i strateški savez, sada je lični izbor.
Provodadžija je nestao, a algoritam ga je zamijenio ali bez garancije da će donijeti sreću.
Izvor: Cazin.net
FOTO: Ilustracija
