DJECA mnogo toga uče promatrajući ponašanje svojih roditelja, uključujući način na koji govore o drugim ljudima. Kada roditelji često ogovaraju ili kritiziraju drugu djecu, njihova vlastita djeca mogu takav način komunikacije početi smatrati normalnim. To može utjecati na njihove odnose, samopouzdanje i način rješavanja sukoba. Djeca koja odrastaju uz roditelje sklone ogovaranju mogu razviti sedam navika koje prenose i u odraslu dob.
Neprestano ogovaranje
Djeca koja često slušaju roditelje kako negativno govore o drugima mogu početi oponašati takvo ponašanje. S vremenom ogovaranje mogu prihvatiti kao uobičajen način razgovora, ne razmišljajući o tome kako ono utječe na druge. Takva navika može otežati stvaranje bliskih odnosa jer prijatelji i partneri mogu izgubiti povjerenje u njih, piše YourTango.
Problemi s povjerenjem
Ako roditelji pred drugima pokazuju ljubaznost, a zatim ih kritiziraju iza leđa, djeca mogu steći dojam da ljudi često skrivaju svoje stvarne osjećaje. Zbog toga im može biti teško vjerovati komplimentima i dobrim namjerama drugih. Istodobno i sama mogu usvojiti neiskren način komunikacije, što dodatno otežava izgradnju povjerenja.
Loša slika o sebi
Djeca koja odrastaju uz stalno kritiziranje drugih mogu početi strahovati da će i sama biti predmet osude. Zbog toga mogu postati pretjerano samokritična, teško prihvaćati pohvale i osjećati pritisak da uvijek budu savršena. Takav način razmišljanja može negativno utjecati na njihovo samopouzdanje i u odrasloj dobi.
Prebrzo osuđivanje drugih
Kada roditelji često donose negativne zaključke o drugim ljudima, djeca mogu usvojiti isti obrazac ponašanja. Umjesto da pokušaju razumjeti tuđe postupke, mogu brzo donositi sudove i usredotočiti se na nečije nedostatke. To može otežati sklapanje prijateljstava, a pretjerana kritičnost može se odraziti i na njihov odnos prema samima sebi.
Izbjegavanje sukoba
Djeca koja promatraju roditelje kako o problemima govore iza tuđih leđa mogu naučiti izbjegavati izravne razgovore o nesuglasicama. Umjesto da pokušaju riješiti sukob s osobom s kojom imaju problem, mogu se žaliti drugima. Istraživanja o obiteljskim odnosima, uključujući radove objavljene u Journal of Family Psychology, upućuju na važnost roditeljskih obrazaca ponašanja u razvoju dječjih načina rješavanja sukoba.
Manjak empatije
Psiholozi Erin i David Walsh ističu da se empatija razvija postupno, kroz brižne odnose, komunikaciju i promatranje ponašanja drugih. "Empatične reakcije pojavljuju se s vremenom kroz brižne odnose, oponašanje uzora, pričanje priča, komunikaciju, igru, usmjeravanje emocija i mnogo strpljenja", objašnjavaju. Ako djeca često slušaju roditelje kako osuđuju druge, mogu imati manje prilika naučiti kako razumjeti tuđe osjećaje i perspektive.
Slabe komunikacijske vještine
Djeca koja odrastaju uz ogovaranje mogu imati poteškoća s otvorenom i iskrenom komunikacijom. To se može očitovati u načinu na koji izražavaju neslaganje, prihvaćaju kritiku ili razgovaraju o problemima. Ako nisu naučila kako konstruktivno riješiti nesuglasice, u odrasloj dobi mogu češće pribjegavati žaljenju drugima umjesto izravnom razgovoru.
Foto: Cazin.net/CGPT
