Edo Maajka: Mladi nisu glupi, zato i odlaze, ne žele više laži

"Novi" Edo Maajka žešći nego ikad, ima premoćan album. Edo Maajka ponovo u formi.

S novim albumom pokazao ko je "tata". Tako ti je mala moja kad svira Bosanac... Ovo su samo neki od naslova s kojima se već danima utrkuju mediji u regionu hvaleći rad Edina Osmića (39), najpopularnijeg hip hop izvođača na Balkanu, našeg Ede Maajke, koji je objavio novi studijski album pod nazivom "Put u plus"  i uskoro kreće na veliku koncertnu promociju. Od povratka s porodicom iz Tel Aviva u Zagreb naporno radi i veliki rezultat je tu.

Cijenjeni muzički novinar Aleksandar Dragaš primijetio je ovih dana u "Jutarnjem listu" da "ono što se nije promijenilo (s novim albumom) je dojam o Edi Maajci kao velikom i važnom pjesniku koji nepogrešivo prepoznaje znakove apokalipse pa pjeva o njima shvaćajući da je dužnost umjetnika, lokalno i globalno, upozoravati na zlo".

Rade ledolomac

O novom albumu, saradnji sa kolegama, hip hopu u BiH na Balkanu, ali i buntu, odlascima mladih, bosanskoj višedecenijskoj drami i strahovima zbog rasta populizma i fašizma u Evropi, razgovarali smo sa "majstorom iz Brčkog".

Radiosarajevo.ba: Kritičari, poznavatelji muzike s ovih prostora, veoma hvale Vaš novi album „Put u plus“. Sve s ocjenama o „majstoru iz Brčkog“, umjetniku koji „ne zna napraviti loš album“. Kakvi su Vaši utisci?

"Nisam naviko na ovoliko pažnje. To mi se dugo nije desilo, sigurno ne od procvata društvenih mreža naovamo. Jako sam zahvalan. Hvala svima na podršci i ohrabrujućim recenzijama. Složio sam genijalan tim ljudi u bend, Mario Rašić, Mirsad Dalipi, Toni Starešinić, Yogi Lonich. Ne mogu ih više hvaliti, neka ljudi "proguglaju" malo. Uglavnom, sami virtuozi! Kad radiš sa genijalcima, oni izvuku najbolje iz tebe. Najbitnije je da su mi vjerovali. Ne volim imatioko sebe ljude koji sumnjaju u nešto što radim u startu, to je propast i gubljenje vremena. Imam Miru Vidovića na mixu i Dallas za izdavača, ne može bolje".

Radiosarajevo.ba: Neki su ovo opisali kao vaš veliki povratak, da ste pokazali „ko je tata“... Koliko je to tačno?

"Pa, ovo jeste album nakon najduže pauze u mojoj karijeri. Sa prvih četiri – pet albuma, navikao sam na materijal svake dvije godine, a sad me nije bilo pet-šest godina. Ovo je ujedno i novi pristup muzici, moj prvi album koji potpisujem kao producent i prvi autorski materijal sniman s bendom, koji nije kompilacija i obrada radova kao na "Spomen ploči". 

Odmako sam se dosta od standardnog rep pristupa s ovim albumom, ne želim se mjeriti s drugim izvođačima nego imat svoj folder i svoju ladicu. Ljudi su navikli uspoređivat stvari, pa ih lako povuče na to uspoređivanje. Znam i da kad idući album izdam, ko zna kad, neće opet biti ovakav. Samo promjenom i izlaskom iz zone komfora možemo rasti, ovaj album je muzički izlazak iz komfora i za dušu. 

Radiosarajevo.ba: Hip-hop u Bosni i Hercegovini je, kažu, u lošoj situaciji. Šta mislite o toj ocjeni, koliko je tačna i šta je uzrok?

"To nije istina, nije ni u Bosni niti u regiji u lošoj situaciji. Nikad do sad nismo imali toliko izvođača sa tako velikim uspjesima u i izvan zemlje. Frenkie, Kontra i Indigo imaju klupsku ploču godine, imaju jako puno nastupa u zemlji i vani, pa radili su materijal u Japanu!

Sassja ima dobar materijal s kojim nastupa u regiji i šire, postaje jedan od prepoznatljivih ženskih MCija i izvođača u regiji. Imamo Bubu i Jalu koji, ma koliko išli u neki smjer koji zna tvrde repere iritirati, jesu reperi i MCiji, imaju milione pregleda, koncerte i veliku fan bazu. Dubioza ima dvaMCija na bini, znači imaju itekakvu  količinu repa u svom nastupu. Ljudi ubiše na svakom polju.

Tu su Helem Nejse, ekipa koja radi svoj fol i svoj mix žanrova sa naglaskom na rep. Jako su uspješni i lokalno, a i regionalno jako brzo rastu. Imate Nicija i ekipu mladih repera iz Brčkog koji, nažalost, nemaju pravu pozornost, ali nikad ne razočaraju s materijalima. Postoji još jako puno novih izvođača koji su genijalni. Rep u Bosni je u jako dobrom stanju, a o regionalno također.

Radiosarajevo.ba: Koliko ste zadovoljni saradnjom sa Dinom Šaranom, Sašom Antićem i drugima koji se pojavljuju na novom projektu, a tu je i odličan duet sa Yayom iz Jinxa. Čini se da je to donijelo dodatnu kvalitetu Vašem djelu.

"Svakog gosta pozovem kako bi mi oplemenio materijal i pjesmu. Dino i Sale su ziceri :) Dino može uradit reklamu za radio koja može postat hit godine. Bez obzira s kim radio, nikad ne fula, bez obzira na žanr. Na "Otrovu" je ubio skroz, jedva čekam da šira publika čuje tu pjesmu!

Sale je lik s kojim sam ponajviše zajedničkih pjesama snimio, ako ne računam Frenkija :) s kojim mogu komotno izbaciti dupli kompilacijski album. Sale ne fula nikad, ovdje mi zvuči totalno retro, jednostavno, genijalno. To je zadnja pjesma na albumu koja zaokružuje cijeli materijal, to je To! 

S Yayom želim snimit pjesmu već dosta dugo. Mislio sam je zvati na jednu drugu pjesmu, ali kad sam složio "Bolje je bolje", znao sam da mi samo ona još fali tu, neko ko će razbit te versove i odnijet pjesmu u nebo. Yaya ima jedan od najupečatljivijih ženskih vokala. Moćan i prodoran. Vrlo je profesionalna u studiju i završili smo sve jako brzo, u par tejkova samo. Nisam jako dugo im'o radiofoničnu pjesmu kao što je ova s Yayom! Jako sam zadovoljan svim suradnjama na albumu!".

Radiosarajevo.ba: Ponovo se snažno bavite i temama Bosne. Da se primijetiti da dobro razumijete i pratite situaciju u domovini i dileme njezinih ljudi. Kako danas vidite situaciju u BiH? Nekako mi se čini da su ljudi tek sada počeli razumijevati neke stvari na koje ste u svojim pjesmama, recimo, ukazivali još jako davno prije, kada je možda i moglo biti bolje....

"Regionalne teme, pa i ove globalne su također BiH teme. Teška je situacija, ne samo u Bosni, svaka država u regiji ima svoje demone i probleme s kojima se bori, samo umjesto uzajamne podrške i pomoći, jedni drugima se zlurado smiju i pokazuju prstom.  

Za Bosnu je bitno da se prestane s indoktrinacijom djece i mladih. Svi pričaju o izlasku iz kruga mržnje i predrasuda, a niko ne radi ništa na tome, osuđuje se i marginalizira ljude koji se protive tome, pravi se od njih izdajnike. Generalno je teško imati stav koji nije većinski. Ljudi vrlo lako prekriže druge, čak i kad je riječ o saobraćaju ili omiljenom izvođaču ili fudbalskom klubu ako nije njihov.

Svi osuđuju drukčiji stav i presuđuju odmah. Oni koji to primjećuju i koji mogu biti objektivni ne pričaju o tom,e jer ako i pričaju, ostaju bez posla i stavlja ih se na stup srama, i tako jedan po jedan padaju ako su na putu jednoumlja.

Takve navike zatvaraju svaku naciju u svoj mali tor gdje je razvoj prema boljem nemoguć. To je problem, kao skoro i svaki vezan za BiH, koji se ne mijenja i ne rješava nego samo dobija na intenzitetu. Mi smo samo fokusirani na taj problem i probleme, ali ih ne rješavamo.

Radiosarajevo.ba: Umjesto bunta, borbe za bolje sutra i onog Vašeg „hajmo ih rušit'“, mladi iz BiH su načinili svoj specifičan način pobune – odlaze iz zemlje. Rijeke ljudi, sve sa porodicama, pa i oni koji rade, prosto odlaze. Ima ona scena u filmu Go West“ Ahmeda Imamovića kada Rade Šerbedžija kaže da bi poslije nas, i Hrvata i Srba i muslimana (Bošnjaka), ovdje trebalo naseliti neki normalan svijet, da znaju uživati u ovoj ljepoti... Da li to negdje živimo? Šta Vi generalno mislite o tome?

"S tom temom sam se bavio na "Sevdah o rodama", i imaš totalno pravo. To nije novi problem za BiH, on traje od rata. Naravno da odlaze, pa niko nije glup toliko dugo slušati laži i gledat oko sebe učmalost.

Niko ne može decenijama gledat u mrkvu na štapu, a biti gladan. Ne znam dal' si čito Radetovu autobiografiju, svakih 10 strana knjige je u sukobu i jede govna nekog idiota kojem je bitno samo dal' si i u kojem toru. Rade je veliki razbijač leda u regiji kojeg i dan danas, nakon tol'ko godina ne razumiju i pokušavaju srozat'. 

To živimo jako dugo i gubimo bitku. Nacionalizam je tu puno manje bitan od neimaštine, nezaposlenosti i besparice, u biti to je jedna od posljedica besparice. Nema para, priča se o ratu, više para manje priče o nacionalizmu i ratu, to je Rambo savršeno objasnio.

Pun strahovanja 

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na nacionalizam, populizam, stalne tenzije u Bosni i na Balkanu, ta mrcvarenja, prepucavanja, zveckanja oružjem. Ali i ovo što se dešava u Evropi kroz jačanja ekstremne desnice, čak fašizma. Koliko sve to plaši?

"To je svjetski trend koji će proći prije ili poslije. To ovisi o ljudima. Minus je put u plus :). Trump uništava u par dana odnos prema Europi koji se gradio preko 70 godina, ine samo prema Europi. Erdogan ne dopušta niti jednu rečenicu kontra sebe, pozatvarao je svakog ko se usudio. Orban i Putin su manje više isti i u toj su priči, pa eto ti i regionalne situacije u kojoj od nacionalističkih stranaka veći porast imaju samo još radikalniji ili populisti.

Njemačka se još uvijek drži dobro, mada podosta ljudi već priča o zatvaranju granica i putu kojim je krenula Austrija. Izrael nikad nije imo ovako desnu i populističku vladu i vidiš kakva je situacija. Procvat stranaka tipa "Živi zid" u Hrvatskoj, ne donosi, također, ništa dobro. Mislim da će populizam zbog svjetskog trenda rasti i kod nas. Pa, pogledaj ko je dobio zadnje izbore u Italiji. Desničari dobivaju sa imigrantima i politikom zastrašivanja i paranoiziranja  stanovništva vjetar u leđa, mada ni ljevica nema razumijevanja kad se ne slažeš s njihovim stavovima.

Uglavnom sve te priče oživljavaju sa manjkom para i zaposlenosti tj. padom životnog standarda. Strah za egzistenciju.  

Iskreno mislim da ovi politički globalni i lokalni problemi o kojima ne volim pričati niti smarati, nisu ništa naspram klimatskih i vremenskih problema koji nas sve očekuju u idućih 10 godina.

U tom polju smo usrali sve što se može usrat i to počinjemo žnjet. Mislim da nikog neće biti briga oko ovog gubljenja vremena na nacionalne i religijske svađe i probleme uskoro. Ljudi globalno i lokalno imaju pogrešno usmjeren fokus, jurimo prema neizdrživim životnim uvjetima, i to ne vidimo i odbijamo vidjet.

Jebi ga ode ovaj razgovor u crnjak. Drugi put me pitaj o nadanjima, a ne o strahovima. Strahovanja sam pun kao i svi".

Dolazim često u Bosnu

 

Radiosarajevo.ba: Koliko ste u Bosni i u Brčkom, u Tuzli, idete li na Savu?

"Dolazimo često. Imam puno obveza i moglo bi to biti i češće, ali ne stignem jednostavno, poslovi, škole i obveze su takve".