Oćevija je jedno od posljednjih mjesta u Evropi u kojem se zadržao tradicionalni, predindustrijski način kovanja željeza.
Porodica Jozeljić više od 500 godina, koliko je današnjim kovačima poznato, u svojoj kovačnici na srednjovjekovni način pravi alate, sačeve i druge proizvode koji su već pronašli svoje mjesto u Evropi, Americi i Australiji.
U Oćeviji je nekada bilo sedam kovačnica, a danas su ostale samo tri. Jedna od njih je i kovačnica Jozeljić u kojoj već 43 godine radi 58-godišnji Mijo Jozeljić. Iako izvana izgleda kao oronuli stambeni objekt oko kojeg se nalaze vodenice, svaki ćošak unutrašnjosti kovačnice ima svoju priču.
Dok hoda po radnji kako bi pripremio žar za poklopac sača, Mijo nam pokazuje alate koje koriste u ovoj kovačnici više stotina godina. Ručna mašina za bušenje, ventilatori, čekići koje pokreće vodenica i drugi ručni alati samo su dio onoga što su generacije Jozeljića ostavile Miji i njegovom sinu Draženu.
"Od 15. godine se bavim ovim zanatom, a još i ranije sam svome ocu i djedu donosio ručak. Svi su to radili u mojoj porodici, još 500 godina unazad i ne znamo ko je to počeo. Danas se nigdje ne kuje ovako. Prije je to bilo u Njemačkoj i Austriji, ali su ovakve kovačnice pretvorene u muzeje", govori Mijo u razgovoru za Klix.ba.
Uz zdrave ruke kovaču su potrebni još drveni ugalj i voda.
(Izvor: Klix.ba)