Pisac indijskih korijena Ahmed Salman Rushdie ranjen je u jučerašnjem napadu u New Yorku te se nalazi u izuzetno teškom zdravstvenom stanju.
Glasnogovornik pisca je ranije naglasio kako je Rushdie trenutno na respiratoru i da mu je napadač nanio ozbiljne povrede jetre i određenih živaca ruke. Također, pojasnio je kako postoji mogućnost da Rushdie izgubi i jedno oko.
"Vijesti nisu dobre. Salman će vjerovatno izgubiti jedno oko. Živci na ruci su mu prekinuti, a jetra mu je izbodena i oštećena", rekao je glasnogovornik Andrew Wylie.
Iako za sada nisu poznati motivi napadača na pisca, napad je još jednom poslužio za aktueliziranje duhova iz prošlosti i svojevrsnog Rushdijevog rata s muslimanskim zvaničnicima, naročito onih koji se nalaze u Iranu.
Ko je Salman Rushdie
Indijski pisac Salman Rushdie rođen je 1947. godine u Bombaju još u periodu kada je Indijom vladata britanska čizma. Kao dijete advokata i učiteljice, Rushdie se školovao u elitnim institucijama da bi upisao i Kraljevski koledž u Cambridgeu gdje je diplomirao historiju umjetnosti.
Prvi roman "Grimus" Rushdie je objavio 1975. godine, ali jednu od najpopularnijih knjiga napisao je nekoliko godina kasnije, tačnije 1981. godine kada se javnosti predstavio s romanom "Ponoćna djeca", za što je osvojio i Bookerovu nagradu.
Ipak, niti jedno Rushdijevo djelo nije izazvalo kontroverze kao ono koje je napisao 1988. godine. U tom periodu, Rushdie objavljuje "Satanske stihove" što je djelo koje su mnogi muslimani ocijenili bogohulnim i uvredljivim.
Knjiga je zabranjena u Indiji, spaljivanja na protestima širom svijeta, a Rushdie je u intervjuu koji je u tom periodu dao za medije izjavio kako je očekivao slične reakcije.
"Očekivao sam da će se nekoliko mula uvrijediti, prozivati me pogrdnim imenima, a onda bih se mogao braniti javno", rekao je Rushdie.
Zbog cjelokupne situacije, piscu je već u oktobru iste godine trebao tjelohranitelj zbog sve češćih poziva na njegovo ubistvo. Eskalacija nasilja dogodila se u februaru 1989. godine kada je vrhovni vođa Irana, ajatolah Ruholah Homeini izdao fetvu gdje je pozvao sve muslimane da pogube Rushdieja i sve one koji su bili uključeni u objavljivanje knjige.
"Fetva je uklesala prijetnje smrću u kamen, nakon čega ju je bilo nemoguće zaboraviti. Iranska vjerska fondacija ponudila je nagradu od milion dolara, a ako Iranac izvrši ubistvo tri miliona dolara. Iran je zbog toga prekinuo odnose s Velikom Britanijom, državom gdje je Rushdie boravio", piše The Guardian.
"Bosna u mojim mislima"
Iako je priča o Salmanu Rushdieju zbog kontroverzne knjige stekla svjetsku popularnost, ovaj indijski pisac stanovnicima Bosne i Hercegovine dodatno se približio kroz svoj esej koji je objavljen 1994. godine pod nazivom "Bosna u mojim mislima".
Agresija na Bosnu i Hercegovinu i dalje je bila aktuelna, a indijski pisac se u svom komentaru osvrnuo na stanje u državi.
"Za mene istina leži u prirodi i značenju Sarajeva gdje je, kao što je to rekla Suzan Sontag, dvadeseti vijek počeo, i gdje se i završava. Nikada nisam bio u Sarajevu, ali osjećam da mu na neki način pripadam. Ponosan sam što sam počasni član PEN kluba bivše Jugoslavije i nadam se da me neće smatrati drskim ako kažem, da sam kao rezultat ove novoostvarene veze, u nekom smislu i ja u egzilu iz Sarajeva, iako je to grad koji ne poznajem", naveo je.
U svom eseju, poručio je kako Sarajevo za njega predstavlja grad u kojem postoje vrijednosti tolerancije i suživota.
"U tom Sarajevu postoji zapravo taj sekularni islam za koji se toliko ljudi bori na drugim mjestima. Ljudi tog Sarajeva se ne određuju vjerom ili plemenom, već jednostavno i časno, kao građani. Ako taj grad bude izgubljen, onda smo svi mi njegove izbjeglice. Ako kultura Sarajeva umre, onda smo svi njegova siročad", naglasio je.
Također, govorio je i o pojmu koji je nazvao "Sarajevskom istinom" u kojem je iznio niz kritika prema Zapadu.
"Istina Sarajeva je da su njegovi građani, koji odbacuju definisanje na osnovu vjere, koji žele jednostavno biti Bosanci, ocijenjeni u svijetu samo kao muslimani. Istina je da je pojam 'musliman' dio razloga za indiferentnost Evrope prema sudbini Sarajeva", pisao je Rushdie.
U svom eseju, indijski pisac se osvrnuo i na kulturne radnike u tom izuzetno teškom periodu za grad, ali i državu.
"Nisam bio u Sarajevu, ali sam se susreo s trojicom izvanrednih građana, Zdravkom Grebom koji vodi Radio Zid, Harisom Pašovićem koji je pokrenuo Sarajevo Film Festival i Kemalom Kurspahićem, glavnim urednikom Oslobođenja. Naučili su me da bi definiranjem Sarajlija po određenim grupama to poricalo njihove ličnosti, individualnost i humanost", ističe se u tekstu.
Na kraju svog pisma, Rushdie je napisao kako je gledao čudni kratki film u kojem se čovjek vozi kroz sarajevske ulice i kao mantru ponavlja ime "Salman Rushdie".
"Da li ga pjeva kako bi ga podsjetilo na opasnost, ili kao neku vrstu hamajlije da ga čuvam. Nadam se da je ovo drugo. U duhu te simpatične magije, počeo sam i ja mrmljati ime meni nepoznatog grada, gdje se izjašnjavam kao njegov građanin. Sarajevo, Sarajevo, Sarajevo, Sarajevo...", zaključak je Rushdijevog eseja
