Ljudi u toku života imaju dvije vrste zuba - mliječne i trajne zube. Mliječnih zuba ima 20 i od trajnih kojih ima 32 najviše se razlikuju veličinom, bojom i oblikom.
Naime, mliječni zubi su znatno manji od trajnih, imaju mliječno-bijelu boju te niske i trbušaste krune. Iako se tada zubi još ne vide u usnoj šupljini, svih 20 mliječnih zuba je već prisutno u čeljustima u trenutku rođenja djeteta.
Nažalost, još uvijek je uvriježeno mišljenje da mliječne zube ne treba čuvati, jer će ih zamijeniti trajni nasljednici. Tačno je da će mliječne zube zamijeniti trajni, međutim apsolutno je netačno da mliječni zubi ne zaslužuju jednaku brigu kao i trajni.
Naime, mliječni zubi imaju višestruko važnu funkciju:
- Oni čuvaju mjesto za svoje nasljednike;
- Potiču normalan rast i razvoj čeljusti;
- Omogućavaju žvakanje, što je preduvjet za dobru probavu;
- Učestvuju u stvaranju glasova te razvoju jasnoga i razumljivoga govora;
- Bitno utječu i na estetski izgled lica, što pridonosi pravilnom psihičkom razvoju djeteta.
Nicanje zuba je prirodni, fiziološki proces pri kojem se u usnoj šupljini djeteta pojavljuju zubi, najprije mliječni, a potom od šeste godine nadalje i trajni zubi.
Kada zubi započnu s nicanjem, kod mnogih beba sluznica usne šupljine postaje bolna i lako ranjiva. Kako zub prolazeći kroz kost, na putu prema površini usne šupljine pritišće završetke živaca.
To kod djece izaziva osjećaj svrbeža koji ih instinktivno tjera da u usta stavljaju svoje prste, igračke i razne druge predmete. Nepažljivim guranjem raznih stvari u usta može se dogoditi da dijete ne samo ozlijedi vlastitu sluznicu nego i da unese nepoželjne mikroorganizme koji mogu izazvati različite infekcije.
Da bi se ta mogućnost umanjila, a ujedno djetetu smanjio osjećaj svrbeža poželjno je djetetu povremeno nježno masirati desni čistom, vlažnom gazom ili za tu svrhu posebno napravljenim gumenim igračkama. Neke od tih igračaka oblikovane su tako da se dijete te dobi može njima samostalno koristiti grickajući ih i sišući - piše Avaz.
Od općih simptoma koji prate nicanje zuba najčešći su razdražljivost, plačljivost, poremećaji uobičajenog ritma spavanja, gubitak apetita i pojačano slinjenje.
Iako se nekada smatralo da nicanje zuba kod djece uzrokuje povišenu tjelesnu temperaturu, proljeve i osipe, danas se liječnici slažu da ono nije primarni uzrok tim poremećajima, nego je najčešće riječ o posljedicama drugih razvojnih faza u životu djeteta koje se vremenski podudaraju s nicanjem zuba.
Naime, u toj dobi djeca iz ležećeg položaja prelaze u sjedeći. Istodobno žlijezde slinovnice započinju s izlučivanjem pljuvačke koja se nakuplja na dnu usne šupljine. S obzirom na to da je dno usne šupljine još uvijek plitko, a djeca te dobi nisu svladala refleks gutanja, višak pljuvačke prelijeva se preko rubova usana pa ona curi iz usta.
Prelaskom u sjedeći položaj djeca počinju i polako puzati po podu dodirujući različite predmete koje potom stavljaju u usta. Nerijetko su ti predmeti nečisti i na sebi imaju brojne mikroorganizme koji u djece mogu uzrokovati infekcije.
Kako organizam djeteta burno reagira na infekcije, one mogu izazvati povišenu temperaturu. Otprilike u to isto vrijeme hranjiva vrijednost majčinog mlijeka postaje nedovoljna za normalan rast i razvoj djeteta, pa se u njegovu prehranu uvode nadomjesci i dopune majčinu mlijeku koji mogu izazvati probavne tegobe i proljeve.
Sve te promjene i novosti u životu djeteta uzrokuju njegovu povećanu razdražljivost i plačljivost, što je ponekad neopravdano povezano s nicanjem zuba.
Iako je to često neprepoznato, mliječni su zubi iznimno važni za cjelokupno zdravlje danas djeteta, a sutra odrasle osobe. Roditelji se moraju brinuti o zubima djece i istodobno ih poučavati za samostalnu brigu o njima.
Ono što roditelji mogu i za zdravlje svoje djece moraju učiniti je održavati oralnu higijenu, poticati na konzumaciju pravilne i zdrave prehrane te sprečavati nepodesne navike. Iako je ponekad teško ustrajati u tim namjerama, svaki će roditelj zasigurno biti ponosan na lijepe i zdrave zube svoga djeteta.
Kada treba očekivati pojavu zubića u bebe:
- Centralni sjekutići pojavljuju se između šestog i desetog mjeseca života;
- Bočni sjekutići između osmog i 12. mjeseca;
- Prvi kutnjaci između 13. i 16. mjeseca;
- Očnjaci između 16. i 18. mjeseca;
- Drugi kutnjaci između 20. i 24. mjeseca.
Sva navedena vremena nicanja su približna i moguća su odstupanja od dva do tri mjeseca. Ukoliko zubi ne počnu nicati do kraja prve godine, odnosno ako svi mliječni zubi ne niknu do kraja druge godine života treba se javiti (dječijem) stomatologu koji će napraviti pregled i eventualno rendgensku snimku čeljusti kako bi ustanovio zašto zubi nisu iznikli.
Ponekad se može dogoditi da se dijete rodi s već izniklim zubom. Kako tako prerano iznikli zub može pričinjavati smetnje pri dojenju, potrebno je konzultirati se s (dječjim) stomatologom koji će taj zub izvaditi, ako je riječ o tzv. predmliječnom zubu bez korijena, ili će ga na odgovarajući način zaobliti, ako je riječ o pravom mliječnom zubu.