Postoje mjesta u Sarajevu pored kojih svakodnevno prolazimo, a da možda i ne pomislimo koliko se historije krije u njihovim zidovima. Na uzvišenju između Bijele i Žute tabije, ondje gdje se pogled otvara prema gradu i gdje se čini da se prošlost još nadvija nad sadašnjošću, stoji kasarna Jajce. Njena priča vodi nas kroz nekoliko stoljeća sarajevske historije, od jednog od najtežih razaranja grada do austrougarske uprave, vojnih preimenovanja, filmske slave i današnjeg čekanja na obnovu.
Da bismo razumjeli zašto je ova građevina važna, moramo se vratiti u oktobar 1697. godine, u vrijeme kada je Sarajevo doživjelo jedno od najtragičnijih razdoblja svoje prošlosti.
U oktobru 1697. godine vojska habsburškog vojskovođe Eugena Savojskog krenula je prema Sarajevu. U grad je stigla 22. oktobra, a već narednih dana uslijedili su razaranje i požari koji su ostavili dubok trag u njegovoj historiji. Veliki dio Sarajeva bio je zahvaćen vatrom, a brojni domovi, dućani i drugi objekti pretvoreni su u zgarišta.
Sarajevo, tada važan osmanski grad, našlo se pred katastrofom čije se posljedice nisu ogledale samo u uništenim građevinama nego i u životima ljudi koji su preko noći ostali bez domova i imovine. Grad je izgubio dio svog dotadašnjeg izgleda, a sjećanje na ovaj pohod ostalo je duboko urezano u njegovo historijsko pamćenje.
Eugen Savojski u evropskoj vojnoj historiji ostao je zapamćen kao uspješan vojskovođa, ali je u priči o Sarajevu njegovo ime neraskidivo povezano s razaranjem i požarom iz 1697. godine.
Prema lokalnim predanjima, dio stanovništva pokušavao je pronaći spas na uzvišenjima iznad grada. U pričama koje su se prenosile među Sarajlijama spominje se i prostor Vratnika. Mnogo decenija nakon pohoda Eugena Savojskog, Vratnik je dobio snažnije odbrambene bedeme. Njihova gradnja započela je 1729. godine, u vrijeme bosanskog namjesnika Gazi Ahmed-paše Rustempašića Skopljaka, a završena je 1739. godine.
Nastanak kasarne
Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine počinje novo poglavlje u historiji Bosne i Hercegovine. Nova vlast mijenjala je izgled gradova, gradila upravne i vojne objekte i uvodila drugačiju organizaciju prostora. Sarajevo se širilo izvan svojih dotadašnjih okvira, a vojni objekti postajali su važan dio njegovog novog urbanog lica.
U takvom vremenu nastala je i kasarna koja će kasnije postati poznata kao kasarna Jajce. Smještena na uzvišenju između Bijele i Žute tabije, zauzela je položaj s kojeg se pruža pogled na veliki dio Sarajeva. Njena lokacija nije bila samo pitanje prostora: bila je to i tačka s koje se mogao nadzirati grad.
Gradnja, odnosno izgradnja kasarne u njenom prepoznatljivom obliku, započela je 1912. godine, a završena je 1914. godine. U početku je nosila ime kasarna Princ Eugen, po vojskovođi čije je ime već bilo povezano s jednim od najtežih razaranja Sarajeva.
Kasarna je imala prepoznatljivu arhitekturu: četiri kule, dvije veće i dvije manje, visoki krov, dva nadzemna sprata, tri ulaza i centralno kameno stepenište. U opisu građevine spominju se i zidovi od opeke, historicistička fasada te drvena konstrukcija stropova. Ti elementi daju joj izgled kakav se veže za monumentalne vojne objekte austrougarskog perioda.
O kasarnu se vežu i priče koje zvuče gotovo nevjerovatno. Jedna od njih govori o tome da je Adolf Hitler, prije nego što je postao jedna od najzloglasnijih ličnosti evropske historije, navodno radio kao nakaš — odnosno moler ili soboslikar — na završnim radovima u kasarni. Ova priča prenosi se u lokalnim kazivanjima, ali za nju nema pouzdane historijske potvrde. Zato je treba ostaviti u domenu predanja, a ne predstavljati kao utvrđenu činjenicu.
Prema drugim lokalnim pričama, u dvorištu kasarne nalazila se i skulptura Eugena Savojskog s mačem. Navodi se da je uklonjena nakon Prvog svjetskog rata, odnosno u vrijeme uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. I ovaj podatak traži potvrdu u arhivskim izvorima, ali je zanimljiv kao dio sjećanja koja su se vezala za prostor kasarne i njeno ime.
Godine 1915. naziv kasarne promijenjen je u Jajce. Prema dostupnim navodima, promjena je bila povezana s premještanjem austrougarske vojne bolnice iz Jajca u sjedište kasarne. Tako je objekt koji je prvobitno nosio ime Eugena Savojskog dobio naziv po kojem će ga Sarajlije kasnije najviše pamtiti.
Filmska priča
Kasarnu Jajce danas mnogi povezuju s kultnim filmom „Valter brani Sarajevo“, reditelja Hajrudina Šibe Krvavca. Film je postao dio popularne kulture, a njegovi prizori i replike odavno su prerasli granice Bosne i Hercegovine. Kasarna Jajce vezuje se za filmsku priču i ambijent u kojem je nastajao ovaj antologijski naslov, dok se poznata scena s riječima „Das ist Walter“ povezuje s platoom ispred kasarne.
Možda je upravo u tome posebnost kasarne Jajce: u njenim zidovima susreću se različite epohe i različita značenja. Ono što je nekada bilo zamišljeno kao vojni prostor postalo je dio kulturnog identiteta grada, a njegova prepoznatljivost danas nadilazi prvobitnu namjenu.
Nakon Prvog svjetskog rata, prema navodima o njenoj kasnijoj historiji, koristio se i naziv kasarna Gavrilo Princip. U novijem periodu objekat je nosio ime kasarna Safet Hadžić, dok se naziv Jajce zadržao u svakodnevnom govoru Sarajlija.
Upravo je to zanimljivo u odnosu između građevina i ljudi: službeni nazivi mogu se mijenjati, ali ime koje se jednom ukorijeni u pamćenju često nastavlja živjeti decenijama. Za mnoge Sarajlije to je jednostavno „Jajce kasarna“, bez obzira na to kako je objekt službeno nazivan u pojedinim razdobljima.
Svako ime nosi dio vremena u kojem je nastalo. Princ Eugen podsjeća na austrougarski period i vojnu tradiciju, Jajce na promjenu iz 1915. godine, a kasniji nazivi na nove političke i društvene okolnosti kroz koje je Sarajevo prolazilo.
Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu kasarna Jajce pretrpjela je oštećenja. Granatiranje i ratna razaranja ostavili su tragove na građevini koja je već iza sebe imala dugu i složenu historiju. Tačna hronologija pojedinih oštećenja zahtijeva dodatnu provjeru, ali je jasno da objekt nije ostao pošteđen ratnih zbivanja koja su pogodila Sarajevo.
Nakon rata, umjesto da ponovo dobije jasnu i trajnu namjenu, kasarna je nastavila propadati. Njeni zidovi i dalje stoje na uzvišenju iznad grada, ali prostor koji je nekada bio važan vojni centar danas čeka obnovu i odluku o tome kako će izgledati njegovo novo poglavlje.
Kasarna Jajce uvrštena je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kao graditeljska cjelina. Takav status potvrđuje njen značaj kao dijela graditeljskog i historijskog naslijeđa Sarajeva. Ipak, samo proglašenje nacionalnim spomenikom nije dovoljno da građevina bude spašena od daljeg propadanja. Za njenu budućnost potrebni su konkretni planovi, sredstva i odgovoran odnos prema vrijednosti koju predstavlja. Kasarna Jajce i dalje stoji iznad Sarajeva, kao nijemi svjedok burne prošlosti. Njena priča još nije završena — čeka se samo da dobije svoje novo poglavlje.
Foto:Facebook
