Osnaživanje volontera i volonterki za rad s djecom u riziku

Pored vrijednog rada s djecom, volonteri i volonterke imaju priliku raditi i na vlastitom razvoju.

U sklopu Mentorskog programa za socijalno uključivanje djece u riziku održane su radionice za podršku volonterima/volonterkama, koje rade s djecom u okviru aktivnosti Darujmo im vrijeme umjesto novac i Stariji brat, starija sestra.

Učesnici i učesnice, njih ukupno 43, bili su podijeljeni u tri grupe i svaka je grupa prošla kroz sve radionice. Teme edukacije su bile: Ja kao pomagačStilovi privrženosti i Razvojne faze.

„Ko je pomagač?“, „Ko je spasilac?“ bila su neka od pitanja na koja su nastojali odgovoriti na radionici koju je vodila psihologinja Selma Gaši, geštalt i integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente. Također, radili su na osvještavanju uloge drugih kao „pomagača“ u njihovom životu, njihove uloge kao „pomagača“ u životu djece, te prepreka s kojima se susreću.

Psihologinja Đana Lončarica, geštalt, obiteljski i integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente, govorila je o različitim stilovima privrženosti koje djeca mogu razviti: sigurni – razvijaju djeca odrasla u okolini koja omogućuje stalnu prisutnost odrasle osobe koja im pruža osjećaj ugode i nježnosti te koja je osjetljiva na njihove potrebe, anksiozno – izbjegavajući– razvija se kada skrbnik nije osjetljiv i ne reagira na djetetove emocionalne potrebe i psihološki je nedostupan, te ambivalentni – razvija se kada skrbnik katkad odgovara na djetetovu potrebu za blizinom, a katkad ne.

Jedan od zadataka bio je i da učesnici/učesnice pokušaju prepoznati i osvijestiti stilove privrženosti djece sa kojima rade, a na kraju su osvijestili i vlastite stilove.

O razvojnim fazama djeteta govorila je psihologinja Senka Čimpo, geštalt i integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente, stavljajući akcenat na psihomotorni, emocionalni i socijalni razvoj. Cilj ove radionice bio je da učesnici/učesnice nauče i razumiju šta je karakteristično za određenu fazu i s kojim se problemima djeca najčešće susreću tokom odrastanja.

Volonteri i volonterke uspjeli su da se na trenutak vrate u svoje djetinjstvo prisjećajući se lijepih trenutaka i izazova s kojima su se susretali. Tako su uspjeli napraviti paralelu između njihovog odrastanja i odrastanja djece danas. Ono što je zasigurno ostalo isto jesu temeljne potrebe djece, a načini na koji ih zadovoljavaju su ti koji su se donekle promijenili.

Rad s djecom često može biti i jeste izazovan, zbog toga je važno da se volonteri i volonterke osnažuju u radu s njima. Učešćem u ovakvim edukacijama imaju priliku neke stvari ponoviti, neke naučiti i stečeno znanje svakako primijeniti u daljnjem radu s djecom uključenom u projekte.

Pitali smo neke od učesnika koliko su ove radionice bile korisne njima te kako će stečena znanja primijeniti u budućnosti.

Na radionicama je bilo odlično! Jako poučno i inovativno. Toliko dovoljno informacija da nisam bila ni preopterećena, a ni u manjku s informacijama. Naučila sam dosta novih informacija i također sam naučila povezivati ih sa ovima koje već imam o današnjim temama. Naučila sam također nove pristupe i igrice koje mogu primijeniti na radionicama koje slijede. U daljnjem radu s djecom poslije ovih radionica očekujem napredak jer ću pokušati raditi i na sebi još više što će sigurno biti od velikog značaja i za radionice koje radim s djecom, rekla nam je volonterka Lejla Bašić.

Jedan dan, tri radionice, petnaest mladih, većim delom meni nepoznatih ljudi ali ljudi s istim ciljem, altruističkim duhom u jednoj prostoriji, zvuči zanimljivo, primamljivo zar ne? Mislim da je takva ideja uvek dobrodošla jer i kada su radionice ma koliko po sadržaju različite bile, na onakav način pripremljene onda svako od nas ima priliku i mogućnost da podeli svoje misli, ideja i iskustva. Upravo razmena tih iskustava mladih volontera iz različitih kako projekata tako i iz različitih perspektiva je prilika da se nešto novo nauči, zapazi, usvoji a na kraju i prilagodi u daljem radu s decom, rekao nam je volonter Alem Dedović.

Radionice su mi se jako svidjele, posebno radionica na temu „Stilovi privrženosti“. Bile su dinamične i potakle su me na razmišljanje. Na radionicama sam spoznala neke nove aspekte promatranja već poznatih pojava i dešavanja u međuljudskim odnosima. Također pomogle su mi da bolje shvatim neka od tipičnih ponašanja u određenim životnim dobima. Ove radionice kao i sve prethodne na kojima sam učestvovala, pridonijet će i pozitivno utjecati na moj odnos s djetetom, shvatila sam da je velika vrijednost našeg druženja i svrha koja se ogleda u plemenitim i humanim ciljevima postavljenim u ovom projektu, rekla nam je volonterka Alma Zaimović.

Smatram da su današnje radionice bile jako inspirativne i da smo stekli nova znanja koja će nam biti od koristi u budućem radu s djecom. Edukatorice su bile jako pristupačne, i spremne da saslušaju naša iskustva, te nam daju korisne savjete koji će naš rad s djecom učiniti boljim, rekla nam je volonterka Midheta Bašić.