Bh. umjetnik, autor hitova "Potkuj me care" i "Fadile oprostite", napustio BiH: Ova zemlja je svjetski šampion u gluposti. Rezultat toga je spakovani kofer

"Ja sam otišao iz Bosne, zato što sam čekao da se nešto desi 25 godina i ništa se nije desilo. U jednom trenutku mi se učinilo da takvo stanje može trajati i 100 godina. Nakon takvih osjećanja, odlučili smo da krenemo."

Dede Putra je BH muzičar i umjetnik poznat po društveno angažovanim pjesmama, nedavno je objavio svoj novi singl "Da te nije Angela". Ova pjesma baš kao i sve prethodne od ovog muzičara, inspirisana je balkanskim mentalitetom, suživotom i tolerancijom, ljubavi te htjenjem i tendencijom ka boljem sutra. U svojim tekstovima ne štedi ovdašnje političare, kao i aktere brojnih afera u ovoj zemlji. 

Dede Putra odlučio se za život u inostranstvu a tom životu posvetio je pjesmu koju je objavio krajem prošle godine pod nazivom "Ode vani i ja". Najveću pažnju javnosti izazvala je njegova pjesma "Potkuj me care" u kojoj je , na sebi svojstveni način, prokomentarisao tada aktuelnu temu "potkivanja".  

U intervjuu za BUKU govori o BiH, toj nepresušnoj inspiraciji za njegove pjesme, o životu u inostranstvu te o tome kakav će biti njegov život u Njemačkoj.


Šta bi bilo da nema Angele Merkel?


U kolikoj mjeri je Angela Merkel pomogla Balkancima da se izbore za egzistenciju i normalan život, isto tako je pomogla i političarima iz ovih naših ex yu siromašnih državica da zadrže svoje pozicije. Jer, ako uzmemo u obzir da se ekonomija npr. BiH u dobroj mjeri zasniva na prilivu novca od dijaspore, možemo reći da takav odnos čuva socijalni mir u BiH. Žalosno je takvo stanje. Porazno. Jer i nakon 25 godina poslije rata, ljudima je još uvijek bitnije da li ih predvodi neko ko je njihove vjere, nego od toga da li ih predvodi neko ko ima snagu i karizmu da ih izvuče iz govana u kojima tapkaju 25 godina, bez obzira zvao se on Muhamed, Jovan ili Stjepan. Najporaznija, odnosno najtragikomičnija je činjenica da kad nas ovdje predvodi Angela, onda niko nema nikakvih problema. Generalno sam mišljenja, da nije bilo Angeline dozvole da možemo da se otisnemo u Njemačku, da bi davno imali situacije kao npr. u Rumuniji sa porodicom Čaušesku.


Publika je navikla od tebe da obrađujes afere te različite društvene pojave. Nedavno si imao zapažen singl "Potkuj me, care" pa pjesmu "Ode vani i ja". Ova zemlja je kao stvorena za pjesme koje ti radis?


Pa kao što smo svjedoci, nakon slučaja Tegeltija se ništa desilo nije. A kako bi se i desilo, kad je sistem toliko nakaradan da je na kraju ispalo da bi Tegeltija trebao udariti drvenim čekićem po stolu u sudnici i izreći samom sebi kaznu. Naravno da taj film gledati niko od nas neće. Jedina alternativa tome je narod na ulicama koji će tu bandu srušiti. Naravno državni sektor, odnosno njegovi zaposlenici šute, jer su u talu, a šute i njihovi bližnji. Pored njih šuti većina svih ostalih, zbog raznoraznih razloga i svako od njih ponaosob ima svoj izgovor zašto šuti. Svi narodi u Bosni imaju toliko toga zajedničkog, a jedna od stvari je i šutnja, koja direktno inicira saučesništvo. Druge nema, jer previše je vremena prošlo, da bi ja i dalje vjerovao da je za moj loš život kriv neko iz Republike Srpske i obratno - piše BUKA.


Ti odavno ne štedis ovdašnje političare, posebno na lokalnm nivou, žestok si kritičar nacionalizma u BiH. Koliko je teško u ovoj zemlji biti u manjini, jer je očigledno da i dalje nacionalizmi pobjedjuju?


Normalan svijet kod nas, koji ne želi biti dio njihovih nacionalističkih mreža, ali i svih ostalih partija lijevo orijentisanih, taoc je u svom selu, gradu, kantonu, entitetu i državi. U tim našim državicama, crkavicama, stvari se samo mogu promijeniti na ulicama, sa atmosferom da više ne bude bitno ko se kako zove. Naravno, taj scenarij se danas čini tako dalek, predalek.


Ti si otišao iz ove zemlje. Zašto?


Ja sam otišao iz Bosne, zato što sam čekao da se nešto desi 25 godina i ništa se nije desilo. U jednom trenutku mi se učinilo da takvo stanje može trajati i 100 godina. Nakon takvih osjećanja, odlučili smo da krenemo. Najviše zbog našeg djeteta i njene budućnosti. Kćer je tad imala 4 godine. U te 4 godine, gdje god smo krenuli s njom da nešto riješimo, bila to bolnica, vrtić, restoran, neka administrativna stvar i sl. svugdje bi nalijetali na neke probleme i zavrzlame. Naravno svugdje se takve stvari mogu desiti i dešavaju se, samo što je Bosna čini mi se trenutno svjetski prvak u dešavanju nepotrebnih gluposti i komplikacija u svim bitnim životnim sferama. Nakupnina takvih gluposti rezultat je spakovanog kofera i polaska iz zemlje sa nevjerovatnom količinom bijesa prema istoj i prema ljudima za koje smatraš da su doprinjeli tome.


Kako ti izgleda BiH iz inostranstva? 




Težnja političkih lidera u posljednjih 25 godina, da entitete naprave etnički čistim je u velikoj mjeri uspjela. Samim tim, pred vratima smo fašizma. Osjećaj me prati da se samo čeka, da se negdje u blizini otvori žarište, pa da i mi krenemo sa onim što najbolje znamo. Vladajuće partije, tj. njihove vođe su najveći izdajnici svojih naroda. Narod je slijep i čeka zapovijed da krene na onog drugog. Ukoliko bi se pobunio, dobio bi tenkove, vojsku i policiju pred svojim vratima. Prekrajanja istorije, kazan laži iz kojeg se narod napaja, nikad puniji bio nije. Vjerski poglavari potpaljuju narod po direktivi političkih vođa. Nikad više kriminala u krovnim vjerskim zajednicama bilo nije. U medijima samo negativno se emituje, jer se najviše čita i multiplicira dalje. Većina čeka da im neko izvana pomogne. Sadaka mentalitet i svi njegovi manifesti nikad nisu bili očitiji, iako s druge strane, u Evropi i svijeta nikoga nije briga šta se dole dešava. Ako nećete sami sebi da pomognete, zašto bi vam mi pomagali?


Šta možemo od tebe ocekivati u narednom periodu, postajes li klasiči gastarbajter?


Od mene u narednom periodu možete očekivati da nastavim utabanim stazama individualne liričnomuzičke revolucije, a samim tim i da u očima nacionalista iz našeg naroda, izrastam u još većeg i značajnijeg izdajnika naših naroda, što mi pričinjava izrazitu čast i zadovoljstvo.