Ne zaboravljajući pomoć koju su im susjedi Srbi 1991. godine pružili pri gradnji mjesne džamije, Bošnjaci povratnici su pružili pomoć da bi crkva u potpunosti bila završena.
Uprkos sve češćim anticivilacijskim izjavama pojedinim bosanskohercegovačkih, ali i političara iz susjedstva da je suživot u BiH nemoguć, primjer iz naselja Rječica na najbolji način svjedoči o dobroti bh. čovjeka. Iako naselje teritorijalno pripada Gradu Doboju, ono se istovremeno nalazi u Crkvenoj opštini Maglaj, od koje je udaljeno šest kilometara. Nastojanja da se u Rječici izgradi crkva traju decenijama. Inicijativu raseljenih mještana da se počne s gradnjom crkve podržao je domaćin Vojko Petković darujući zemljište za gradnju.
„Po vjerskom običaju, veliki je, kako se to kaže, sevap da porodica učini nešto sa vjerske strane - moj pokojni otac je bio i kum crkve za vrijeme stare Jugoslavije“, govori Petković.
Tri godine je trajala gradnje crkve. Svaka pomoć dobro je došla.
„Dosta je bilo donacija iz drugih mjesta, a bilo je i donacija iz susjednog zaseoka. Naši Bošnjaci su tu isto učestvovali sa prilogom“, dodaje Petković.
Bošnjaci iz Rječice vele da nisu zaboravili kada su im komšije Srbi pomogli 1991. da izgrade džamiju u selu.
„I, evo, došlo je vrijeme da mi se revanširamo našim komšijama“, kaže za FTV Hilmo Šahman.
Uprkos teškom vremenu u kojem žive, više od materijalne pomoći, pružena ruka svima mnogo više znači.
„Znači puno. Mnogo znači jer znači da suživot postoji. Suživot postoji i treba da postoji i dalje. I bit će sigurno što se tiče i nas ovdje mještana, a i komšija naših. Jer, osjeti se klima, raspoloženje“, ističe Petković.
Poruke slične onima s početka devedesetih godina prošloga vijeka zabrinjavaju i Vojka i Hilmu. Do koga je i šta poručiti?
„Opet sad, da se ne bismo vraćali u politiku, strukture momentalne opstruišu“, tvrdi Petković.
A Šahman se na kraju prisjeća: „Ja ću reći jednu poruku kao što je gospodin Milan Bilić 1991. godine rekao na vjerskom objektu u nas, a znao je situacija kakva je bila - Dobro ove usijane glave nek ohlade glave, nek dobro razmisle o ovom narodu i ovoj omladini. Ništa ne bih drugo ja dodao“.
