Iako se malo toga zna o njegovom privatnom životu kojeg čuva daleko od očiju javnosti, poznato je da je glumac u sretnom braku sa Jasnom.
Iako ga svi povezuju s Farukom koji obožava žene u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, u stvarnom životu Senadu Bašiću samo jedna žena u glavnim sferama interesovanja. Bez obzira na njegovu popularnost, njegov privatni život ostao je nepoznat za javnost, naročito njegova ljepša polovina Jasna, sa kojom ima dvoje djece, sina Skendera i kćerku Hanu. U braku su više od tri decenije i ponosni je djed unuke Ene koja živi u Njemačkoj. Ljubav između Senada i Jasne rodila se u tramvaju, na putu prema gimnaziji koju su svojevremeno oboje pohađali, a od školskih dana pa do danas nisu se razdvajali, te su odoljeli mnogim izazovima. Jasna je filmska i pozorišna producentica.
OBJAVU POGLEDAJTE OVDJE.
– To je bio pogled, nije bilo osvajanja. Tako sve i krene. Imam dobru knjigu u kojoj je opisan govor tijela, komunikacija tijelom između muškaraca i žena. Govori o tome da su žene toliko bogate erotskim i arsenalom jezika koji se odnosi na govor tijela, a da su muškarci toliko siromašni. Ima više od 200 znakova koje žene posjeduju, a muškarac samo pet. Da bi muškarac vidio da ga žena gleda, njemu trebaju tri kontakta očima (flert), tek iz treće on shvata da ga žena gleda, dok žena iz prve vidi da je muškarac gleda. Desilo se to – ispričao je Senad za naš magazin.
I kćerka i sin su odrasli ljudi.
–Sada, kada su mi djeca već velika, volio bih da sam se više odnosio prema njima kao što su moji roditelji prema meni. Bili su ravnodušni. Nije ih bilo briga. Pretjerana brižnost ili strah za odrastanje, pa čak strah koji ide do roditeljske panike, nije dobar put. Sjećam se, kada sam završio osmi razred, rekao sam ocu: „Ja odoh na more, a on me je svojim odgovorom otjerao u “neku stvar”, i ja odem. Tek su trećeg dana pitali: „Gdje nam je Senad?“, „Meni je rekao da ode na more, pa izgleda da je stvarno otišao na more“. Mjesec nisam bio kući, nije bilo ni telefona, nisi se mogao ni javiti, mogao si napisati jedino razglednicu. Išao sam u Makarsku, Hvar, Split, pa sam im ponekad poslao razglednicu i nakon mjesec, kad sam se vratio, mislio sam da će me pitati nešto, kao prepali su se, haos, prebit će me, dijete, imao sam 16 godina, ali niko ništa. Pitali su me: „Kako ti je bilo, haj’mo ima posla, treba
