Pet dana bez ekrana - Zamijenili su mobilne uređaje društvenim igrama: I uspjeli!

djeca
Ovisnost djece o mobitelima postaje sve veći problem, koji može prerasti i u socijalni poremećaj

 

Možete li zamisliti pet dana bez ikakvog ekrana - bez mobitela, tableta, laptopa, računara, pa čak i bez televizora? A možete li zamisliti da djeca to učine? Mladi Mostarci to mogu. Narodna biblioteka Mostar u suradnji s Nastavničkim fakultetom Mostar i Udruženjem mladih NEOS organizovala je projekt Pet dana bez ekrana.

BENEFITI I NEDOSTACI

Današnji život ne možemo zamisliti bez ekrana, najnormalniji dan bi bio nezamisliv, a ipak ne tako davno smo upravo tako živjeli. Mladi Mostarci su kroz program Pet dana bez ekrana okusili kako to izgleda i naučili i benefite i nedostatke.

Moje je mišljenje da je sistem zakazao, djeca na raspustu su previše prepuštena sebi, a ostatak godine imaju isplanirano, posebno zbog školskih obaveza i aktivnosti poslije škole, kaže Husnić.

- Narodna biblioteka Mostar je organizovala razne aktivnosti: čitanje, izazove, druženja, radionice, društvene igre, zabavu, sport, odlazak na more, upoznavanje kulturne baštine, druženja s književnicima, biblioterapiju, takmičenja, muziku, ponosno govori direktor ove ustanove Omer Mičijević.

- Imali smo posjetu jedne mame koja kaže da joj je dijete od pet sati u prosjeku dnevnog korištenja telefona sada na sat. I pomalo su i roditelji uvidjeli koja je štetnost i uključili se da kreiraju sadržaj da bi što kvalitetnije proveli vrijeme u ljetnim odmorima, a da to vrijeme ne bude korištenje ekrana, govori Mičijević.

Ovisnost djece o mobitelima postaje sve veći problem u savremenom društvu, a ta ovisnost im pruža pristup neograničenom svijetu informacija, komunikaciji i zabavi. Cilj je da djeca vide kakav je život bez ekrana, da se oslobode i nauče da rasporede vrijeme kvalitetno.

POZITIVNE PRIČE

Posljedice ovog programa su pozitivne priče.

- Oni sada izlaze bez telefona. Dogovore se bez telefona, tu se nađu i provedu zajedno vrijeme u gradu. Još bilježimo i pozitivne priče kada se mladi jave kada nemaju dovoljno aktivnosti, pitaju nas koji smo vodili taj projekat za savjete šta još možemo raditi, zaključuje Husnić.

Pazite, jer ekranizam može prerasti i u socijalni poremećaj.