Bila je šahistkinja (i uopćenito sportašica) i igračica bridža i društveno-politička radnica, jedna od najvećih koje ćemo se uvijek rado sjećati.
Rođena je 22. decembra 1935. u Sarajevu, gdje joj je otac bio finansijski inspektor. Umro je kada joj je bilo svega tri godine i glumica odrasta uz majku Abidu koju je, prema intervjuu koji je dala 1985. godine, opisala kao “zvijer od žene, a opet je bila žena“. Borila se kroz život jer je morala, ali nikada nije gubila svoju ženstvenost.Nije tvrdila da je muškarac, niti je tražila veća prava nego joj ljudski pripadaju.
U djetinjstvu, Semka nije zamišljala da će jednog dana postati jedna od najboljih glumica ovih prostora. Htjela je biti pravnica ili apotekarka, jer one uvijek “fino mirišu“. O njenom upisu na Akademiju priča se kako se dvorana “horila od njene glasne izvedbe”, jer je prvo nisu mogli čuti, na što im je ona poručila:
– Ako gospoda hoće čuti, onda će čuti.
Punih 40 godina provela je u hrvatskom Dramskom pozorištu Gavella. Osim pozorišta, glumila je i u brojnim filmovima, među kojima su i Miris Dunja, Variola Vera, U raljama života, Praznik u Sarajevu, Kod Amidže Idriza, Grbavica, te u TV serijama Kuda idu divlje svinje, U registraturi, Bolji život, Naša mala klinika, Bitange i princeze.
Nosilac je jedne od glavnih uloga legendarnog filma Kod amidže Idriza, gdje je svojom glumom na vrlo blag i simpatičan način razbijala svu tjeskobu koju nosi navedeni film. Kroz njega je prikazan poslijeratni život dvoje staraca, njihova patnja, samoća i izgubljenosti, jer im je isti odnio jedinog sina.
Bila je udata za sportskog novinara Marija Bertoka s kojim je imala sina Maria.
Preminula je u Zagrebu, 4. marta 2008, od posljedica moždanog udara.
