Suicid djece i mladih: Kako prepoznati problem i pomoći

.
Samoubistvo je jako teška tema većini laika, ali i stručnjaka, osobito kada se radi o djeci i mladima.

Bez obzira na težinu teme, ovi brojevi govore nam da je samoubistvo prisutna pojava u našem društvu kojoj svakako treba posvetiti pozornost. Postoje brojne stvari koje možemo učiniti da bismo prepoznali znakove i uticali na živote naših bližnjih koji možda imaju suicidalne misli. Upravo zbog toga 10. septembra obilježava se Svjetski dan prevencije samoubistva.

 

Istraživanja pokazuju da suicidalne osobe imaju neke karakteristike i životne okolnosti češće nego opća populacija. Njihovo djetinjstvo često je obilježeno konfliktima, nasiljem, nedostatkom toplih međuljudskih odnosa, ljubavi i podrške. Tokom adolescencije, često proživljavaju stresne situacije u kojima se osjećaju nesigurno i bezvrijedno. Neki problemi koji su povod suicidu mlade osobe, njenoj okolini mogu izgledati malima i nedovoljno teškima za takav čin. Može se raditi o jedinicama u školi, nesretnoj ljubavi, nekome „sramotnom“ događaju, nasilju među vršnjacima i slično. Samoubojstvo im se u datom trenutku može činiti jedinim izlazom iz nekog problema.

 

Najčešći razlozi za suicidalne misli ili pokušaj suicida mladih:

psihološka bol

 

– usamljenost

 

– odbacivanje od okoline

 

– zlostavljanje – fizičko/psihičko/seksualno

 

– duboka tuga

 

– krivnja – često kod osoba koje boluju od PTSP-a

 

– depresija

 

– bespomoćnost

 

– kombinacija svega navedenog

 

Nekoliko je glavnih zabluda vezanih za samoubojstvo. Neke od njih su sljedeće:

 

1. Ljudi koji pričaju o samoubistvu, neće ga počiniti.

 

Osobe koje se odluče na počinjenje suicida, često daju neki znak da će to zaista i učiniti. Njihovo se ponašanje može opisati vapajem za pomoći. Neke od mogućih riječi koje osoba upućuje drugima jesu: „Bit će vam žao kad me više ne bude“ ili „Život više nema smisla, nema načina da se izvučem iz ove situacije“. Sve takve znakove važno je uzeti ozbiljno i razgovarati s osobom koja ih pokazuje.

 

2. Osoba koja pokuša ili počini samoubistvo je psihički poremećena.

 

Suicidalne osobe u većini situacija nisu psihički poremećene. One su ponekad depresivne, beznadne i ne vide nikakav način izlaska iz situacije u kojoj se nalaze pa im se suicid čini kao jedino moguće rješenje vlastitih problema.

 

3. Ako je osoba odlučila počiniti samouboistvo, ništa je neće spriječiti da to učini.

 

Moguće je da neke ljude ne možemo spriječiti da počine samoubistvo. Međutim, velika većina suicidalnih osoba zapravo ne želi smrt, nego želi prestanak boli i olakšanje. Zbog toga osobe mogu do zadnjeg trena odlučivati hoće li si oduzeti život ili ne.

 

4. Ljudi koji su počinili samoubistvo nisu željeli pomoć ili nikoga nije bilo briga.

 

Velika većina ljudi koji su počinili samoubistvo u nekom je trenutku tražila pomoć, no moguće je da nisu to činili na način koji bi okolina mogla prepoznati. Ne treba tražiti krivca ni u jednoj strani.

 

5. Pričanjem o samoubistvu osobi se daje ideja o tome da ga počini.

 

Ponekad pričanje o samoubistvu ima upravo suprotan učinak od toga da daje osobi ideju da ga počini. Naime, razgovorom se osobi može osvijestiti što samoubistvo zapravo znači i koje su njegove posljedice. Ovo se osobito odnosi na djecu i mlade koji teško predviđaju dugoročne posljedice i ne shvaćaju jasno pojam konačnosti.

 

Kada u mlade osobe uočimo naglu promjenu ponašanja, potrebno je posvetiti joj pažnju. Mladi nam nekad kroz svoje ponašanje govore više nego kroz riječi. Suicidalne osobe znaju govoriti o sebi da su loše, da smetaju svojoj okolini, da će se uskoro sve riješiti i da više neće biti nikome na teret.

 

Što učiniti u situaciji kada poznajemo nekoga tko planira samoubistvo?

 

1. Shvatite osobu ozbiljno

 

Ako primjetite opisane znakove ili vam netko povjeri da ima suicidalne misli, shvatite ga ozbiljno. Nikako ga nemojte optužiti da samo privlači pažnju ili da njegovi problemi nisu dovoljno ozbiljni da bi se ubio.

 

2. Slušajte

 

Bitno je slušati o tome kako se osoba osjeća, čime su joj zaokupljene misli i s kojim se problemima nosi. Ukoliko joj je nelagodno pričati o tome, ohrabrite ju da razgovara s vama ili s nekom osobom od povjerenja.

 

3. Budite iskreni

 

Česta je reakcija osobe koja čuje da netko razmišlja o samoubistvu strah. Prirodno je da vas to što osoba govori plaši i da ste zabrinuti za nju. U takvoj je situaciji poželjno podijeliti svoje osjećaje s njom jer joj na taj način dajemo do znanja da nam je stalo i da smo zabrinuti za nju.

 

4. Potražite pomoć

 

Kada sumnjate da je osoba suicidalna, nužno je potražiti pomoć stručnjaka. Osoba koja vam se povjerila o svojoj suicidalnosti ili na kojoj ste primijetili zabrinjavajuće znakove može pokazivati otpor prema obraćanju stručnjaku mentalnog zdravlja, no apsolutno je nužno da joj se pomogne.

 

5. Brinite za sebe

 

Teško je nositi se sa spoznajom da si netko želi oduzeti život ili da razmišlja o tome. Možemo se osjećati odgovornima za ono što ta osoba čini, osobito ako se radi o vlastitoj djeci i bližnjima. No važno je znati da nitko ne može snositi odgovornost za takav događaj. Uvijek postoji dio odgovornosti koji pripada samo toj osobi. Razgovarajte s nekim o svojim osjećajima i brigama.

 

6. Gledajte osobu kao osobu, a ne kao nekog tko se pokušao ubiti

 

Činjenica je da se sa svakim pokušajem suicida povećava vjerojatnost da ga osoba ponovno počini. Najopasnije je razdoblje od tri mjeseca u kojem se osobi poboljšalo stanje jer upravo tada ima najviše energije da nešto učini. Iako je bitno to imati na umu, još je bitnije ne smatrati suicidolnost glavnim obilježjem neke osobe.

 

Savjeti za osobe koje imaju suicidalne misli i osjećaje:

 

• Potražite stručnu pomoć što prije.

 

• Razgovarajte s nekim svaki dan, ako je moguće licem u lice. Društvo je ponekad zaista ljekovito.

 

• Napravite sigurnosni plan u slučaju želje za suicidom. Taj plan može sadržavati kontakte važnih osoba kojima se možete obratiti za pomoć, kao što su neki od članova obitelji, ljekar, telefonske linije za pomoć i slično.

 

• Napravite pisani raspored svojih aktivnosti za svaki dan. Pridržavanje rasporeda aktivnosti i održavanja dnevnih rutina može dati osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

 

• Izađite van na sunce ili u prirodu. Priroda djeluje opuštajuće, te doprinosi i tjelesnom i psihičkom zdravlju.

 

• Vježbajte. Vježbanjem se izlučuju endorfini, hormoni odgovorni za dobro raspoloženje, smanjuje se stres i poboljšava se emocionalno stanje osobe.

 

• Pronađite vrijeme za aktivnosti koje vas vesele. Tako ćete zaokupiti svoje misli stvarima koje volite.

 

• Zapamtite svoje lične ciljeve. Zapišite ih i težite tome da ih ostvarite. To mogu biti ciljevi poput putovanja na neko specifično mjesto, pronalaženje nove slobodne aktivnosti, kupovina nove knjige, odlazak na neku predstavu ili koncert i slično.

 

Što je treba izbjegavati?

 

• Prekidanje stručne podrške.

 

• Biti sam.

 

• Raditi stvari od kojih se osjećate loše.

 

• Razmišljati o samoubistvu i ostalim negativnim stvarima. Bitno je pokušati ne biti previše preokupiran negativnim mislima i pronaći nešto što ih može preusmjeriti.