Nane, nene, bake ili prabake, kako kome. Često o njima razmišljamo i o tome kako su uvijek djelovale smireno, s blagim pogledom u očima, kako se nisu žalile ni na šta i nisu non-stop izbezumljeno jurile negdje gdje je “nešto hitno”. Doduše, nismo bili svjedoci godina kada su najviše radile i najintenzivnije živjele, ali smo sigurni da nisu poznavale ovaj stres s kojim se mi danas srećemo. Zašto?
BOMBARDOVANJE INFORMACIJAMA
Živjele su uglavnom u vrijeme jednog TV kanala, dnevnih novina, časopisa bez golotinje, nasilja i raznih prostakluka, bez kriminalaca heroja. I da su htjele nisu imale odakle da se informiraju u svakom trenutku, o nesrećama i užasima na cijeloj planeti.
DOBRO JUTRO, KOMŠINICE
Njihovi izvori informacija bile su komšinice, uz jutarnju kafu, kockicu šećera, slatko i vodu. Ponekad i sa malo šlaga u kafi ali onda nije bilo gledanja u šolju. Komunicirale su oči u oči, teme su bile one koje nisu došle na jutarnje druženje i okolina. Da, i cijene u prodavnicama, ali su bile zaštićene od akcija i sniženja sa lažne cijene na onu koja je bila do jučer, pa ko se upeca upecao se, nisu se osjećale pokradeno i prevareno, prenosi Novihorizonti.
NISU ZNALE ŠTA NEMAJU
Njima je malo bilo dovoljno, nisu znale koliko toga nemaju, a kako je industrija u cijelom svijetu bila znatno manje razvijena nego danas, nisu ni mogle biti sluđene izobiljem. Decenijama su kupovale iste čarape, isto upakovanu kafu, nije kao danas na rafovima bilo sto vrsta kolača, nisu morale poslije prvog pranja da krpe odjeću poznatog brenda već su imale svoje krojače a znale i same da šiju jednostavnije stvari.
PADALE SU I ZNALE SU DA USTANU
Kako je bilo njima, tako je bilo i ostalima. Preživjele su razne strahote, ali su preživjele. Od kukanja i žaljenja vajde nema, znale su da ne smiju da pokleknu pred nedaćama i da moraju da grade život iznova. Narod je u minulim vijekovima tako i opstajao, poslije svih ratova uzdizao se iz pepela s pogledom u budućnost i radom.