Malo je ljudi kojima je potpuno ugodno preslušavati vlastiti glas. Bilo da je riječ o glasovnoj poruci, intervjuu snimljenom diktafonom ili slučajnom snimku na kojem se čujemo u pozadini, reakcija često bude ista: "Zar ja stvarno ovako zvučim?"
Na snimku nam vlastiti glas može djelovati viši, tanji ili jednostavno drugačiji od onoga koji čujemo dok govorimo. Ipak, telefon nas ne „vara“. Razlog je način na koji naše uši primaju zvuk dok pričamo.
Stručnjak objašnjava razliku
Audiolog Ašišu Šahu (Ashishu Shahu) objašnjava da dok govorimo svoj glas čujemo na dva načina. Jedan je putem zraka, odnosno zvuka koji putuje od usta do ušiju, a drugi putem vibracija koje se kroz kosti glave prenose do unutrašnjeg uha.
Koštana provodljivost posebno prenosi niže frekvencije, zbog čega nam vlastiti glas dok govorimo zvuči dublje i punije.
Kada nas, međutim, sluša druga osoba, do nje dolazi zvuk koji se prenosi zrakom. Isto se događa kada preslušavamo snimak svog glasa. Tada nema dodatnog zvuka koji se prenosi kroz kosti, pa svoj glas čujemo bez dijela niskih frekvencija na koji smo navikli.
Upravo zbog toga snimljeni glas mnogima zvuči neobično ili čak potpuno strano.
Dok govorimo, čujemo vlastiti glas i kroz tijelo
Zvuk našeg glasa dok pričamo ne putuje samo zrakom. Vibracije nastale govorom prenose se i kroz kosti glave do unutrašnjeg uha.
Zbog toga vlastiti glas doživljavamo drugačije – najčešće kao dublji i puniji nego što ga čuju ljudi oko nas.
Kada preslušamo snimak, taj dodatni put zvuka više ne postoji. Ostaje samo ono što je zabilježio mikrofon.
Kada prvi put čujemo svoj glas na snimku, zapravo se susrećemo s verzijom glasa koju drugi ljudi svakodnevno čuju.
Naš mozak, međutim, navikao je na zvuk koji nastaje kombinacijom zračne i koštane provodljivosti. Zato snimljeni glas može izazvati osjećaj nelagode i reakciju poput: „Ne zvučim ja tako.“
Ipak, upravo je ta verzija mnogo bliža onome što drugi čuju kada razgovaraju s nama.
Postoji još jedan faktor. Mikrofon na telefonu ne registruje glas na potpuno isti način kao ljudsko uho.
Na konačan zvuk mogu utjecati kvalitet mikrofona, udaljenost od uređaja, akustika prostorije i sam način snimanja. Zbog toga snimak nije savršena reprodukcija načina na koji naš glas zvuči uživo.
Ipak, najveća razlika dolazi upravo od toga što na snimku više nema koštane provodljivosti.
Zašto nam vlastiti glas zvuči tako čudno?
Glas je važan dio načina na koji doživljavamo sebe. Kada ga čujemo u drugačijoj verziji, mozak prepoznaje da pripada nama, ali zvuk ne odgovara onome na šta smo godinama navikli.
Zbog toga može djelovati kao da slušamo neku drugu osobu.
Zato, ako vam se sljedeći put učini da na snimku uopće ne zvučite kao vi, nema razloga za zabrinutost. Vaš glas je najvjerovatnije upravo takav kakvim ga drugi ljudi čuju svaki dan.
FOTO: Unplash
