Žena opisala iskustvo spontanog pobačaja usred karantene: Bila sam usamljena

Djevojka
Spontani pobačaj je uvijek traumatično iskustvo s kojim se svi nose na drugačiji način.

No Leonora Epstein je u iskrenoj objavi za Motherly opisala vlastito iskustvo - spontani pobačaj koji se dogodio usred karantene izazvane koronavirusom.

Kako je napisala, u vrijeme kada je saznala za trudnoću, koronavirus je bio na samom početku. On je bio tema razgovora oko njih, ali još uvijek se nisu pretjerano zabrinjavali zbog novog virusa koji se pojavio. Iako su tada većinom zbijali šale na račun ove bolesti, njezin suprug koji je dijabetičar i pripada rizičnoj skupini djelomično se brinuo pa ju je pitao trebaju li uopće ići u restoran gdje su planirali proslaviti trudnoću.

"I dalje moramo živjeti svoje živote", gotovo tinejdžerski mu je Leonora tada odgovorila.

Kako kaže, sada joj izgleda suludo što je virus nije pretjerano brinuo.

"Rečeno nam je da će ostajanje u drugom stanju za nas biti naporna bitka zbog morfologije sperme mog muža; analiza sperme otkrila je da ima vrlo nizak postotak sperme pravilne veličine i oblika za oplodnju jajašca", napisala je u svojoj objavi.

Ipak, nakon svega tri mjeseca pokušavanja saznali su da je Leonora trudna. Ta vijest ih je dočekala gotovo nespremne. Bili su se pomirili s činjenicom da će možda morati razgovarati o IVF postupku pa im se kupnja testa za trudnoću činila kao nepotreban trošak.

"Tijekom sljedeća dva dana situacija s koronom se zakuhala i počeo se javljati strah. Obavijestila sam svoj tim da ću raditi od kuće do daljnjeg zbog činjenice da je moj suprug rizična skupina (pa, i zbog moje trudnoće, koju im nisam otkrila)", prisjetila se.

Neumorno je pretraživala internet kako bi pronašla dodatne informacije o tome kako virus utječe na trudnice i djecu.

"Bliskim prijateljima i obitelji smo rekli za trudnoću uz upozorenje da je još jako rano. Stariji članovi naše obitelji su odbijali prihvatiti ideju o pobačaju svaki put kad smo ih podsjećali da ta mogućnost ipak postoji; brzo nam je postalo jasno koliko je njihova generacija pogrešno informirana o gubitku trudnoće. Preživjeli su trudnoću u vremenima kada se o pobačaju nije otvoreno raspravljalo, što ih je dovelo do zaključka da se to rijetko događa", istaknula je.

Ipak, i ginekolog ih je upozorio da su pobačaji ustvari poprilično česti te da ga doživi jedna od četiri trudnice.

"Pri našem prvom pregledu, u šestom tjednu trudnoće, moj suprug se rasplakao kada je čuo djetetove otkucaje srca", opisala je.

U narednim danima su se i sami opustili i dopustili si povjerovati da će postati roditelji. Počeli su gledati stvari za bebe, a raspravljali su i o potencijalnom imenu. No u devetom tjednu trudnoće, prilikom idućeg pregleda na kojem je Leonora bila sama jer pratnja više nije bila dopuštena zbog koronavirusa, saznala je da se dogodio spontani pobačaj.

"Počela sam plakati ispod maske dok mi je liječnik objašnjavao da ne može pronaći otkucaje srca i da zametak nije narastao. Nazvao ga je "propuštenim pobačajem". Liječnik je dogovorio naknadni ultrazvuk s drugim bolničkim odjelom - bilo mu je dopušteno liječenje pacijenata samo jedan dan u tjednu, tako da će to biti najbrži način za potvrdu pobačaja. Nekoliko dana kasnije, ponovno sam se našla sama, i rečeno je kako trudnoća nije održiva", opisala je trenutak u kojem je saznala za spontani pobačaj.

Kako piše, spontani pobačaj je i inače "usamljen proces".

"Bez obzira koliko vam govorili da niste vi krivi, i dalje se osjećate kao da niste uspjeli", priznaje.

"Nikada nisam bila netko tko je trebao tonu prijatelja ili tko je trebao provoditi puno vremena s njima (imam svoj čvrsti krug i obično imamo redovne rasporede izlazaka s prijateljima), ali odjednom, poželjela sam da svi mogu doći. Nedostajali su mi roditelji, osjećala sam tugu i nedostajao mi je moj dom što sam posljednji put osjećala u ljetnom kampu kada sam imala 10 godina. Razgovori preko Zooma natjerali su me da ih poželim zagrliti preko ekrana", prisjetila se.

Ipak, i sama se pita bi li se isto osjećala da je spontani pobačaj nije dočekao usred karantene ili bi tada željela samoću.

"Možda emocionalni aspekt pobačaja u karanteni zapravo nije drugačiji nego inače. Gubitak je gubitak i to živi u vama - bez obzira na to što se događa u vanjskom svijetu", zaključila je.