Šta je zapravo sindrom Down?
To je genetski poremećaj kod kojeg dolazi do trisomije na 21. hromosomu. Pojednostavljeno, dijete s Down sindromom, umjesto 46 hromosoma (23 para), na 21. paru ima jedan hromosom viška. Korisno je znati da se jedno od 650 novorođene djece rađa s tim sindromom. Može se javiti u bilo kojoj obitelji, neovisno o zdravlju roditelja, ekonomskoj situaciji ili načinu života.
Simptomi i dijagnosticiranje
Iako ljudi sa ovim sindromom mogu imati neke zajedničke fizičke i mentalne odlike, simptomi Downovog sindroma znaju varirati od blagih do teških. Obično, mentalni i fizički razvoj osoba sa ovim sindromom sporiji je u odnosu na osobe koje od njega ne boluju.
Mentalna retardacija je invaliditet koji ograničava intelektualne sposobnosti i razvoj prilagođavajućih ponašanja (konceptualne, društvene i praktične vještine koje ljudi koriste za funkcioniranje u svakodnevnom životu). Većina osoba sa Downovim sindromom imaju IQ koji spada u blagi do srednje teški raspon mentalne retardacije. Kod takvih ljudi razvoj jezičkih i motornih vještina je otežan.
Neki od čestih fizičkih znakova Downovog sindroma su:
– Spljošteno lice sa rastućim nagibom prema oku, kratak vrat i abnormalno oblikovane ušne školjke
– Duboka brazda na dlanu
– Bijele tačke na šarenici oka
– Slab mišićni tonus, opušteni ligamenti
– Male ruke i stopala
Kod osoba sa ovim sindromom često su prisutna i druga različita zdravstvena stanja poput:
– Kongenitalnih srčanih oboljenja
– Problema sa sluhom
– Problema sa crijevima, poput blokiranog tankog crijeva ili ezofagusa
– Celijakije
– Problema sa vidom, poput katarakte
– Poremećaja štitnjače
– Problema sa koštanim sistemom
– Demencije—slične Alzhajmerovoj bolesti;
Da li se može liječiti?
Pitanje za koje se mnogi zapitaju. Da li postoji neki lijek, izliječenje.
Downov sindrom nije stanje koje se može izliječiti. Međutim, rana intervencija može pomoći mnogim osobama sa ovim sindromom da žive produktivan život duboku u zrelu dob.
Djeca sa Downovim sindromom često mogu imati koristi od govorne terapije, okupacione terapije i vježbi za opću i finu motoriku. Osim toga, specijalno obrazovanje i pažnja posvećena u školi može im veoma pomoći. Mnoga djeca mogu se dobro integrirati u redovne časove u školi.
Drugačiji na svoj način
Postoje neka djeca. Ona se rode, znaš, s malo drugačijim kromosomima. Zapravo, samo s jednim. Dvaestprvim. Ništa posebno. Jedan manje - više.
Ali pazi, nemaju oni zato manje, kako kažu neki. Više imaju. Dobiju dobrotu, kakvu ja ne nosim u svojim prsima. Dobiju iskrenost, kakvu ja ne poznajem u svojoj glavi. Nose ogromnu ljubav. Osjećajnost. Predivnost.
I znaš što? Nisu oni drugačiji. Mi smo. Jer ne kužimo život. Jer smo svojom glupošću blokirani. Jer ne gledamo srcem, nego rangiramo prema kojekavim normama. Mi smo, kad ti kažem. Mi smo zakinuti. A oni? Oni su čisti blagoslov. (I.Klarić)
Oni su jednom riječi ljubav. Oni ne znaju za mržnju i zlo, oni znaju samo voljeti. Oni ne traže puno.Oni traže malo pažnje i ljubavi, a daju duplo više. Zato obucimo danas šarene čarape i dokažimo svima da su oni posebni i jedinstveni!
Dokažimo svijetu da oni nisu sami i da smo mi dio njih!
