Pulenima Milana Ribara za titulu je bio dovoljan i bod, ali su bodreni od 20 hiljada svojih navijača pregazili "Crno-bijele" golovima Boška Jankovića (3) i Velije Bećirspahića.
U historiju je upisan šampionski tim Željezničara: Janjuš, Kojović, Bećirspahić, Hadžiabdić, Katalinski, Bratić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo, Deraković. Oni su osvojili dotad rekordni 51 bod i nadmašili Crvenu zvezdu (49), a u knjizi "Plava krv" Đevdeta Sarača opisano je slavlje u Beogradu 11. juna 1972.
"Milan Ribar slavni trener ovog tima, našao se na rukama svojih igrača na centru Partizanovog stadiona. Dresovi su pobacani Željinim tifozima za uspomenu. Orila se pjesma i urenebesni pokliči: 'Željo, Željo, šampion, šampion!'. Iz Sarajeva su javili da je Crvena Zvezda pobijedila Sarajevo na Koševu, ali joj to ništa nije značilo. Novi je prvak, prvi put u historiji naš Željo. I to je ono što je bilo jedino važno, što će ući u historiju i spominjati se vječno.
Nakon utakmice i općeg urenebesa na stadionu, slavlja i pjesme, uz aplauze i Željinih i Partizanovih navijača sve se to prelijeva na beogradske ulice. Na Terazijama Željini navijači zaustavljaju saobraćaj. Zagrljeni mašu zastavama i pjevaju, deru se iz već promuklih grla: 'Šampioni, šampioni!', a građani Beograda ih sa strane gledaju sa simpatijama i čestitaju", citat iz knjige Plava krv autora Đevdeta Sarača.
