Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine remizirala je sa Poljskom na otvaranju novog ciklusa Lige nacija (0:0).
Bio je to ujedno i prvi meč Zmajeva nakon poraza od Sjedinjenih Američkih Država u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva (0:2), a kako su sjećanja na Mundijal i dalje svježa, tako je i lakše praviti komparacije tadašnjih predstava bh. fudbalera sa sinoćnjom u Varšavi.
Vidljiv napredak u odnosu na Mundijal
Prvo poluvrijeme pokazalo je da su Sergej Barbarez i stručni štab zaista svjesni ključnih nedostataka zbog kojih su igre naše reprezentacije na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu izgledale, ruku na srce, bezidejno i inferiorno.
Manjak kompaktnosti kako u ofanzivnom tako i u defanzivnom dijelu igre, loše pozicioniranje i kretanje bez lopte, neefikasno markiranje igrača, te jako spor protok lopte u posjedu neki su od baznih segmenata koji na Mundijalu nisu funkcionisali ni na približno visokom nivou neophodnom za jedno takvo takmičenje, a posebno protivnike koje smo imali.
Zbog toga je bilo osvježavajuće vidjeti koliko je svaki od tih elemenata bio poboljšan u prvom poluvremenu utakmice u Varšavi.
Visoki presing i markiranje igrača bili su na mnogo većem nivou, energičnost bh. fudbalera također, ali i promjena u pristupu posjeda lopte gdje smo vidjeli ne samo tendenciju za kontrolom posjeda, nego i mnogo bolju motoriku u kretanju igrača bez lopte, kao i brži protok iste u samom posjedu.
Epilog toga bila je dosta dinamična utakmica, uprkos činjenici da su prilike izostajale.
Brži ritam otkrio stare probleme
Nažalost, tempo koji je u prvom redu uspostavila naša reprezentacija pokazala je i evidentne, temeljne probleme koje će u nadolazećem periodu biti i najteže riješiti.
Osim što brži protok lopte nije povećao nivo kreativnosti neophodan za stvaranje viška na terenu i kvalitetnih šansi, primjetno je bilo i da bh. fudbaleri posustaju u ritmu koji su sami nametnuli.
Kad imate posjed lopte, koji niste u stanju konkretizovati, ne golovima, nego ni kreiranim prilikama, momentum se ubrzo mijenja, a dojam je da se to desilo upravo u finišu prvog dijela, te nastavilo i u drugom.
Poljaci su u posljednjih pet minuta prvog poluvremena stvorili dvije opasne situacije koje su nastale kao plod ispadanja naših igrača, što im je otvorilo prostor da nesmetano dođu u opasne zone za postizanje gola.
Takve situacije sve češće smo viđali i u drugom poluvremenu, što nas je podsjetilo na slične boljke tokom utakmica Svjetskog prvenstva kada bi, usljed lošeg pokrivanja terena, te manjka kompaktnosti i povezanosti između linija naših igrača, protivnički timovi lako ulazili u posljednju trećinu terena i stvarali velike prilike.
Individualni kvalitet ili sistem?
U momentima kada sistem zakaže na takav način, krucijalno je imati pojedince koji su u stanju individualnim kvalitetom donositi prevagu, a to su sinoć u više navrata radili kako Tarik Muharemović, tako i Nikola Katić, ali i Martin Zlomislić koji je sa nekoliko fenomenalnih intervencija spriječio Poljake da postignu gol.
Ipak, bilo bi iluzorno individualizam igrača stavljati ispred sistema i očekivati da će uvijek, ili čak i u većini situacija, donositi pozitivan ishod umjesto negativnog.
Sistem se gradi upravo iz razloga da bi pravio razliku i povećavao efikasnost ondje gdje individualni kvalitet, sam po sebi, to ne može napraviti. No, Bosna i Hercegovina i dalje je reprezentacija gdje se individualnim kvalitetima pojedinaca kamufliraju nedostaci samog sistema.
A to je realnost sa kojom se Barbarez i stručni štab moraju suočiti prije nego posljedice iste pokažu svoje lice.
Foto: Facebook/NSBiH
