Zašto bh.premijerligaši idu u Antaliju?

Zrinjski posljednjih godina suvereno vlada Premijer ligom.

Zimske pripreme uglavnom su odrađivali na domaćim ili regionalnim destinacijama. I ove zime “plemići” su se pripremali u Hercegovini, igrali na GOŠK-ovom turniru, ali su skoknuli i do Medulina. Nisu se razbacivali s parama, niti trošili vrijeme po aerodromima.

Za razliku od Zrinjskog aktuelni lider premijerligaške karavane koristio je blagodate koje pruža hercegovačka klima, ali su nekoliko dana za finalnu glazuru pripremali se u Antaliji. Kako Sarajevo, tako je i Željezničar po sličnom programu iz Međugorja, nakon zamjene prtljaga, krenuo put Turske. Baš kao i kakanjska Mladost. Osim premijerligaša u Antaliji su finalne pripreme odradili Velež i banjalučki Borac.

Šta, ustvari, znači, donosi, garantira odlazak u Antaliju, gdje idu bh.klubovi s jačim budžetom? Ne garantira nikome ništa, kada je plasman u pitanju.

Nebrojeno je primjera klubova koji su jedva skuckali za kakve takve pripreme, a zabilježili su na kraju uspjeh. I obrnuto. Baciti nekoliko desetina hiljada eura za Antaliju, za naše je prilike pravi luksuz.

U Antaliju se ide da se bude “viđeno”. Koliko god vas tamošnji sadržaji, hotelski kompleksi, stotine terena ostave bez daha, u BiH klubove čeka sasvim druga klima, blatnjavi, zaleđeni, džombasti tereni.

Antalija ie skoro dva desetljeća svjetska top destinacija za sportske klubove. Bila je top, ali više nije. Antalija je sportska oaza za klubove Zapadnog Balkana, Jugoistočne Evrope. Antalija je i svojevrsna fudbalska pijaca. “Sabirni centar” nogometnih menadžera. Koji kupuju, trguju, prodaju… Klubovima, igračima, a i sebi pune džepove.

Ozbiljni klubovi već davno su prekrižili Tursku i svoj mir nalaze u Dohi, Dubajiu, na Floridi, Ibici… Tamo se okuplja svjetski nogometni “džet set”.

Bez ikakve potrebe i želje da “navijamo” za neke destinacije, ipak je Međugorje, pa i veći dio Hercegovine, najisplativija i najpogodnija destinacija za naše klubove. Gdje imaju najpotrebnije za pripreme od klime, terena do sparing partnera. Shvatio je to, recimo i Zlatan Nalić, kada je “šutke” prihvatio da umjesto Antalije tim Slobode priprema u Međugorju i Tuzli. Na kraju valja podsjetiti da je Bosna i Hercegovina desetljećima unazad bila prepoznatljiva po sportskim destinacijama za pripreme klubova, kao što su Kupres, Zlaća, Igman, Bjelašnica, Banja Vrućica, Muška voda Kladanj… S etno selom u Stanišiću i sportskom centru u Međugorju, ponuda je bogatija. Javna je tajna da u Antaliji pojedini klubovi igraju za kladionice, da sudije sude na crno… Bilo je primjera da se nekim klubovima bh.klubovima plate inostrane pripreme, pronađu suparnici, kreiraju rezultat po želju kladionačarske mafije. Neki su završili na sudu u Bohumu zbog takvih prljavih igara, kako prenose sportske.