Danas se navršava 29 godina od jednog od najstravičnijih zločina tokom agresije na BiH. Izvršen je nad civilima u Pionirskoj ulici u Višegradu.
Zločin poznat kao Živa lomača desio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. Samo jedna osoba je preživjela sa teskim tjelesnim i psihičkim posljedicama.
U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su pokušali spasiti se bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana, podsjećaju iz Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK).
Sličan scenarij dogodio i 27. juna kada je zapaljeno 70 bošnjačkih civila u kući Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu. O strahotama na Bikavcu je pred MKSJ svjedočila Zehra Turjačanin. Spaljivanja civila vršena su na još desetak drugih lokacija.
Za zločine u Višegradu pred MKSJ-om osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Haški tribunal je utvrdio da je Višegrad u toku rata protiv Bosne i Hercegovine bio podvrgnut jednoj od najmonstruoznijih kampanja etničkog čišćenja.
Milan Lukić rođen u Foči. Ratni zločinac porijeklom iz sela Rujište udaljenog 15 kilometara od Višegrada. Osuđen je od općinskog suda u Beogradu na 20 godina zatvora zbog kidnapovanja i ubistva 16 bošnjaka u selu Mioče, općina Rudo.
Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, Lukić je živio u Obrenovcu - Srbija, Njemačkoj i Švicarskoj. U proljeće 1992. godine, se vraća u Višegrad gdje organizira paravojne jedinice Osvetnici (ponekad poznati i pod imenom Bijeli Orlovi) sa ciljem progona i istrebljenja domicilnog stanovništva.
Poslije pada Višegrada 12. aprila 1992. godine usko surađuje sa srpskim okupacionim vlastima i Užičkim korpusom JNA. Direktno je odgovoran za ubistvo 84 višegrađana koji su se nalazili u autobusima na putu prema slobodnoj teritoriji (općina Olovo).
Također je odgovoran za koncentracioni logor Uzamnica (bivša kasarna JNA na području Višegrada). Optužen je i od međunarodnog suda za ratne zločine iz 1998. godine, te se tereti za zločine protiv čovječnosti.
U augustu 2005. godine uhapšen je u Buenos Airesu, u Argentini, gdje je živio pod lažnim imenom - Goran Dukanović. 20. februara 2006. godine izručen je međunarodnom tribunalu u Haagu.
Za zločine u Višegradu suđeno je i pred sudovima u Bosni i Hercegovini. Pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH osuđeni su Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek. U martu 2020. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je presudu kojom je Radomir Šušnjar osuđen na dvadeset godina zatvora.
- Pionirska, Bikavac, Uzamnica, Vilina Vlas nam govore o karakteru zločina na području Višegrada. Sistematski zločin istrebljenja nesrpskog stanovništva se danas vidi i osjeća u jednonacionalnoj strukturi stanovništva tog grada, spomenicima četnicima, Draži Mihailoviću i ruskim dobrovoljcima, te hotelom Vilina Vlas kao ponosnom turističkom ponudom Republike Srpske, ističu iz UDIK-a i poručuju:
"Na današnji dan sjećamo se svih stradalih u Višegradu, ali i apelujemo na Višegrađane da progovore istinu i kažu gdje se nalaze posmrtni ostaci žrtava živih lomača kako bi ih porodice konačno ukopale".
Udruženje Žena žrtva rata i Višegrad 92 svake godine obilježavaju ovu godišnjicu spuštanjem bijelih ruža u rijeku Drinu s mosta Mehmed paše Sokolovića podsjećajući se tako svih stravičnih zločina počinjenih u Višegradu.
