Uprkos jasnim ciljevima zakona koji bi trebali potaknuti razvoj obnovljivih izvora energije i uključivanje građana u energetsku tranziciju, praksa na terenu u Federaciji Bosne i Hercegovine ide u potpuno suprotnom smjeru.
Umjesto pojednostavljenja procedura i smanjenja troškova za krajnje korisnike, građani koji žele instalirati male solarne elektrane i dobiti status prosumera suočavaju se sa sve većim brojem administrativnih zahtjeva i finansijskih opterećenja.
Prema informacijama do kojih je došao naš portal, nadležni organi i elektroprivrede od građana zahtijevaju čitav niz dodatnih dokumenata kako bi solarna elektrana dobila trajni pogon.
Među njima su program ispitivanja i probnog rada, elaborat podešenja zaštita, protokol o ispitivanju centralizovane sistemske zaštite, potvrda o ispravnosti električnih instalacija, pogonsko uputstvo te pisani izvještaji ovlaštenih firmi za ovu vrstu posla.
Međutim, prema istim izvorima, to nije konačan spisak.
Građani koji žele dobiti trajni pogon u statusu prosumera mogli bi dodatno biti obavezani da pribave i reviziju glavnih projekata, mjerenje instalacija cijelog objekta, te reviziju dokumenata o zaštiti na radu.
Ukupan trošak prikupljanja ovakve dokumentacije procjenjuje se između 2.000 i 3.000 KM, što predstavlja ozbiljan finansijski teret za prosječnog građanina.
U pojedinim slučajevima manjih solarnih elektrana paradoks je još veći – trošak administracije i papira mogao bi biti gotovo jednak ili čak veći od cijene opreme za samu elektranu.
Ovakav pristup potpuno je suprotan intenciji Zakona o obnovljivim izvorima energije u Federaciji BiH, koji je jasno definisao potrebu pojednostavljenja procedura i smanjenja troškova za krajnje korisnike, kako bi se građani podstakli da što masovnije instaliraju solarne elektrane za vlastitu potrošnju.
Dodatni problem predstavlja i obaveza plaćanja ugradnje novih brojila. Građani su već obavezni da elektroprivredi plate instalaciju dva nova brojila – jedno dvosmjerno za prosumer sistem i dodatno generatorsko brojilo. Ukupan trošak ove obaveze za dva brojila kreće se između 1.500 i 1.800 KM.
Posebno je sporno pitanje generatorskog brojila, čija svrha i realna potreba u malim kućnim sistemima nije jasno objašnjena javnosti niti stručnom sektoru.
U mnogim evropskim državama i zemljama regiona ovakvi sistemi funkcionišu sa znatno jeftinijim, te jednostavnijim tehničkim i administrativnim rješenjima.
Zbog svega navedenog postavlja se ključno pitanje: koji je stvarni cilj ovakvog pristupa?
Umjesto da institucije olakšavaju energetsku tranziciju i jačaju koncept građanske energije, trenutna praksa stvara dodatne barijere koje mogu obeshrabriti građane da ulažu u obnovljive izvore energije.
Time se usporava razvoj prosumer modela, smanjuje potencijal za smanjenje emisija i propušta prilika za modernizaciju elektroenergetskog sistema.
U trenutku kada Evropa snažno podstiče razvoj decentralizovane proizvodnje energije i aktivno učešće građana u energetskom tržištu, Federacija BiH riskira da ostane zarobljena u administrativnim procedurama koje guše inovacije i investicije.
Energetska tranzicija ne može se graditi na birokratiji i dodatnim troškovima za građane.
Ako želimo više solarnih krovova, stabilniji elektroenergetski sistem i čistiji okoliš, onda pravila moraju biti jednostavna, transparentna i pravedna – a ne prepreka za one koji žele biti dio rješenja.
