Članovi udruženja Socijalnih pedagoga USK-a povodom Svjetskog dana borbe protiv alkoholizma, dostavili su nam tekst koji zaista vrijedi pročitati, a govori o utjecaju konzumiranja alkohola kako na pojedinca, tako i na društvo.
Koliko smo puta zapravo čuli RECI ALKOHOLU NE, a koliko smo zapravo svjesni te tako kratke rečenice? Isto tako čuli smo svi čuvenu rečenicu ALKOHOL JE MAJKA SVOG ZLA. Jeste li se kada zapitali ZAŠTO? Zašto alkohol tako nazivaju? Ako se zapitaš odgovor ćeš brzo dobiti. Sačekaj, sjedi na jedno mirno mjesto i pokušaj zamisliti svaku narednu rečenicu. Sjeti se dječaka od trinaest godina kako sjedi na klupi u parku i pije alkohol, on sjedi i pije, prilazi mu grupa momaka i pridružuje mu se u njegovoj „cool“ radnji. Oni to tako nazivaju, biće „cool“ tip ili djevojka ako piješ alkohol.
Nastavi da zamišljaš, kraj njih prolazi stara majka, oni nju provociraju, ne zato što žele, vjerovatno to svjesni ne bi radili, ali alkohol je uradio svoje. Često se desi, da neki dječak u tim „cool“radnjama nastrada, pa se bori za život ili ga izgubi. Zamisli djevojku od osamnaest godina, vjerovatno zbog želje de bude primjećena ili kako bi djevojke to nazvale da bude „in“ pridužit će sebi kao drugaricu alkoholno piće. I ona će u nekom klubu, samo da bi se opustila, popiti par tih svojih opijata i zaboravit će svaku svoju iduću radnju. A ti nju posmatraš, gledaš ju kako skače, kako njeni pokreti zapravo nemaju kontrolu, mnogi joj se smiju, a ona u svojoj glavi misli samo jedno „napokon sam primjećena.“ Možeš li ju posmatrati kako se penje na stol i glasno nešto priča, nerazumljivo i postaje ti tužno.
Tužna scena sa previše smijeha. Scena koja ti se urežeti u sjećanje i koju ne možeš zaboraviti ni dok pokušavaš zaspati. Sačekaj, ne idi, nisam završila. Zamisli porodicu, otac, majka i dijete. Naizgled, sve super. Ali, oni imaju nekih finansijskih problema, umjesto da vidiš podršku i planove kako riješiti tu situaciju, tii vidiš majku kako plače dok gleda gladno dijete, okreneš se ne vidiš oca, vjerojatno se pitaš gdje je. Zaviri u kafanu, zaviri tamo, možda tamo sjedi sa ljudima koji mu pričaju o njihovom prijateljstvu dok on troši zadnji novac koji je bio namijenjen za mlijeko i jaja. Previše suza sa previše lažnim prijateljstvom. Okreni se i prošetaj do škole, vidjet ćeš kako izlazi curica, možda ima osam godina i teškim koracima ide kući. Ona sporo hoda. Znam da ne možeš zaviriti u njene misli, ali ona tako mala umjesto da razmišlja kako će izmamiti roditeljima osmijeh na licu, ona misli o tome da li njen pijani otac tuče njenu mamu, jer je potrošila zadnji novac na brašno, a ne na alkohol. Ona nije možda ni svjesna riječi alkohol, ali njena priča pliva u njemu, a ona se guši u dječijim suzama svaku noć kad gladna krene da spava.
Vidiš li onog dječaka, što sjedi na kartonskoj kutiji, znaš li šta on radi? Njegov otac je napustio njih, otišao, a majka, majka mu brani da ide u školi, već mora svaki dan ondje da sjedi i njoj skuplja novac za alkohol. Znaš li ti da su ovo samo malobrojni primjeri u milion njih što se dešava zbog jednog, zbog onog što mladi nazivaju „daj mi da se malo opusti“, a odrasli „pomaže mi da sve probleme zaboravim“.
Zapravo, mi kao društvo nismo svjesni koliko je to zlo od alkohola ušlo u krvne žile našeg društva, nismo svjesni da jedna boca alkohola može posvađati bračni par, zbog alkohola može doći do razvoda, koliko smo dobili lažnih prijatelja zbog tog otrova, a koliko izgubili pravih, koliko je dječijih suza palo niz nježne obraze, koliko izgubljenih djetinjstava, koliko je zaspalo gladne djece, a koliko izgubljeno majčine ljubavi? I zapitaj se, zapitaj se ti što čitaš VRIJEDI LI? I kad kažeš da NE VRIJEDI, zapitaj se ŠTA JA MOGU URADITI DA ISTJERAM TO ZLO ŠTO RUŠI MOJE DRUŠTVO?