Ranije ovog mjeseca, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov ponudio je sažet opis nove Strategije nacionalne sigurnosti (NSS) Trumpove administracije, nazvavši je “uglavnom u skladu s našom vizijom”. U pravu je. NSS ne nudi ni naznaku kritike Rusije ni zbog njene sve autoritarnije domaće politike, ni zbog njene očigledne vojne agresije protiv Ukrajine. Umjesto toga, izdvaja Evropu - dugogodišnjeg demokratskog prijatelja i saveznika Amerike - i posebno je vrijeđa.
Istina, kada je prva Trumpova administracija izdala svoj NSS 2017. godine, bilo je mnogo govora o nacionalnom suverenitetu koji nadmašuje sve ostalo. Ali taj dokument je ipak prepoznao vrijednost američkih saveznika, navodeći da će “Sjedinjene Države i Evropa sarađivati kako bi se suprotstavile ruskoj subverziji i agresiji”. Štaviše, ovaj napor se uklapao u širu strategiju nadmetanja velikih sila, u kojoj je Kina imala veliki značaj.
Od tada je Rusija pokrenula svoju potpunu invaziju na Ukrajinu, a Kina je samo uvećavala svoj značaj. Ali druga Trumpova administracija se klanja Rusiji, kritikuje Evropljane i opisuje prijetnju od Kine samo u ekonomskom smislu. Izgleda da je konkurencija velikih sila ustupila mjesto drugarstvu velikih sila. SAD sada tvrde da su više zainteresirane za stabilnost koja se, navodno, može postići saradnjom s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i kroz G2 s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Implicitna poruka je da velike sile slično razmišljaju. Svaka želi svoju sferu utjecaja i stavlja moć iznad principa.
Kao što su mnogi komentatori primijetili, NSS predstavlja radikalno odstupanje od prošlih američkih politika i doktrina. Predviđa povratak zapadnoj hemisferi i signalizira da će profit biti ispred principa u gotovo svakom pitanju. Bliski istok, naprimjer, prvenstveno se smatra investicijskom destinacijom. Politika je komplicirana; ali sklapanje komercijalnih poslova je lako.
Ipak, glasno osuđivanje Evrope se ističe, ne najmanje zbog nedostataka u osnovnom argumentu. NSS tvrdi da će “u roku od najkasnije nekoliko decenija, određene članice NATO-a postati većinom neevropske” i da Evropa, osuđena na “civilizacijsko brisanje” (jezik koji mnogi vide kao djelo potpredsjednika J. D. Vancea), ne može biti pouzdan saveznik. Ali to je jednostavno lažno. Ne postoji nijedna evropska zemlja u kojoj će neevropljani činiti većinu u bilo kojem trenutku u doglednoj budućnosti. To uključuje i zemlju s najvećim udjelom muslimana: Rusiju.
Takva gnusna retorika dolazi direktno od evropskih ekstremista. Jednostavno je zapanjujuće da će ona činiti osnovu za to kako će se Amerika odnositi prema svojim najjačim i najbližim saveznicima. Trumpova administracija je sada spremna da se miješa u domaću politiku i politiku evropskih zemalja kako bi promovisala “patriotske” snage - što znači one koji prodaju isto rasističko smeće. Čak ni Rusija nije bila tako otvorena u svojoj namjeri da se miješa u evropske demokratske procese.
Ostaje da se vidi šta će iz ovoga proizaći. Slaganje s Trumpom nije baš izbor pobjedničke strategije, tako da bi se američki napori da se miješaju u Evropu mogli pokazati jednako neuspješnima kao što su bili ruski. Međutim, mogli bi biti daleko štetniji, s obzirom na to koliko su se transatlantski odnosi već pogoršali.
Svakako, mi, Evropljani, imamo svoj dio problema. Hitno moramo oživjeti naš poduzetnički, konkurentski i globalni trgovački duh, ojačati našu odbranu i proširiti naš uspješan projekat integracije širom kontinenta. Upravljanje migracijama je svakako izazov, baš kao i za SAD.
Sveukupno, međutim, mi smo izuzetno uspješna društva i to ne smijemo izgubiti iz vida. Pokušaji atentata i političko nasilje su ovdje izuzetno rijetki. Nemamo politizirane rulje koje jurišaju na naše parlamente. Naše demokratije ostaju otvorene i živahne, većina njih je na vrhu globalnih rang-lista slobode štampe. Udio naših ljudi u zatvorima je jedna petina onog u SAD-u, a naše stope ubistava su mali dio američkih. Nemamo ogroman trgovinski deficit sa ostatkom svijeta. Naši zdravstveni sistemi pružaju bolje rezultate i omogućavaju duže živote nego bilo gdje drugdje, a generalno, države članice EU imaju bolje obrazovano stanovništvo.
Svakako nismo u opasnosti od “izumiranja”, kako to NSS apsurdno formuliše. Malo mjesta na Zemlji pruža bolji kvalitet života za veći dio stanovništva nego što to čini Evropa. Umjesto da pokušavamo umiriti Trumpovu Ameriku, moramo se uspraviti, ponovo se posvetiti vlastitim vrijednostima i nadati se da će ideološka konfuzija s druge strane Atlantika uskoro proći. Ukoliko to ne bude moguće, nećemo mi počiniti civilizacijsko samoubistvo.
(Autor je bivši premijer i ministar vanjskih poslova Švedske)
