Arslan Arnautović: U mislima sa našom dijasporom koja ne čuje zvuk ezana i miris ramazanske lepinje

Arslan Arnautović
Mjesec Ramazan nas ponekad natjera na razmišljanje, pa se zapitamo: "Bože, kako li je našima u tuđini? Je li i kod njih Ramazan kao i kod nas? Je li ova situacija oko koronavirusa makar malo i nas postavila u njihov položaj, da znamo kako je bez teravije?"

Ima naš Cazin i naša domovina Bosna i Hercegovina dijaspore svuda. U regionu, u Europi, u svijetu... Svima njima poveznica je Bosna i Hercegovina, njihova domovina, koju su iz nekog razloga morali napustiti.

Da se ne lažemo, napustili su je zbog države, ne zbog domovine. Mi svi domovinu volimo, država nam baš i nije mila.

Posebno naš kraj bi bio nezamisliv bez naših dijasporaca, naših sugrađana koji se uvijek vraćaju u svoj grad i pomažu ga, ili investicijom, donacijom, ili makar potrošenom markom u nekom od cazinskih objekata ili trgovina. Znači to puno, vjerujte, ne samo finansijski. Ima tu i sentimentalnosti, lijepo je znati da smo, kada izuzmemo dio sa politikom, veoma osjećajne osobe i pazimo jedni druge. Odete li u neki drugi kraj BiH, i nije u toj mjeri razvijen taj segment međuljudskog odnosa kao u nas u Krajini. A ovo što imamo je zlata vrijedno.

Upravo to, sjećam se tih ljudi. Valja se prisjetiti života u tuđini, jer, nije lahko. Mi smo navikli svaki Ramazan dočekivati sa porodicom u okruženju, sehuriti, iftariti, postiti, sve radimo zajedno. Zajedno čekamo da se upale kandilji na munari, što označuje prekid posta za taj dan. 

Nisam nikad bio u položaju da Ramazan dočekujem daleko od kuće, ali znam da puno ljudi jest. Znam isto tako da puno ljudi posti u dijaspori. Znam da se ne mrse ramazanskim lepinjama od Ale, znam da dosta naših ne prekida post kada se oglasi zvuk ezana ili upale kandilji na munari. Znam da neki sehure i iftare daleko od porodice, da ne mogu otići na džumu "među svit", znam da mnogi "ganjaju" vaktiju preko interneta i još mnogo toga što bi se moglo nazvati ramazanskom tegobom, a mi imamo u startu omogućeno.

Znam isto tako da je dobro da budemo mislima uz našu dijasporu, posebno sad dok je situacija oko koronavirusa. I da svi budemo na okupu jednog dana sa svojim porodicama, jer, od porodice ništa vrijednije nema.

Arslan Arnautović

Za tekst me inspirirala moja dugogodišnja prijateljica koja mi je kao sestra, koja vrlo dobro zna kako izgleda Ramazan u tuđini. Za nju, ali i sve ostale koji će razumjeti i pronaći se. 

#I