Bečki protest pokazao- Narod se digao!

.
Čitajući tzv. “nezavisne” austrijske medije i izvješća o održanom bečkom prosvjedu nezadovoljnika Vladom i njezinim korona mjerama stječe se dojam kako je to bio tek nekakav skup nekoliko tisuća ultradesničara i neonacista. Vrište naslovi na portalima i novinama kako je na prosvjedu bio i Strache. Uf, jako važno!

Da nisam bio čitavih šest sati na mjestu događaja možda bih i povjerovao tim medijskim perjanicama, koji od drveće očito ne vidješe šumu. U nekoliko desetaka tisuća običnih, malih ljudi, koji su vjerojatno željeli svojim mirnim i dostojanstvenim hodom nešto poručiti, pokazati, državnički aparatčici uperiše svoje objektive tek u neke omražene likove prokazujući nam valjda da se sve to nepregledno mnoštvo hodajući bečkim ulicama bezrazložno mrzne.

 

Dakako, kako to i biva, uvijek se prikače i oni muljatori i lovci u mutnom, bili oni s desne, centra ili lijeve strane političkog spektra, koji koriste i najmanju priliku ne bi li se i oni poput ćorave koke okoristili nekakvim zrnom slave i ušli i kadar. Naslikavajući se ispred Hitlerove kuće eto i tih boraca za ljudska prava i slobodu medija baš na prosvjedu. Možete misliti: gorljivi zagovornici slobode?! Doduše, nezamjetna i nebitna nekolicina! Rekao bi naš narod: šaka jada. Jasno da onda državnički pisari baš njih izvedoše iz kadra, a obiteljske ljude, mlade…, trpaju u isti koš s njima.

 

Lako su našli Strachea i ine među tisućama mirnih, i mladih i starih građana želeći valjda uvjeriti sve druge: pa eto ako je i on tu, kakav je to skup? Tako marginalni političar posta glavna zvijezda, a poruke s prosvjeda odoše u drugi plan. Čudnovato, ne tako davno, kada je spomenuti lik bio u zenitu svoje političke moći i praktično drugi čovjek države, zaboraviše njegove političke ambicije, sklonosti, apetite i nebuloze pa isti bijaše sasvim ravnopravan član neslavne koalicije.

 

Uvijek se može raspravljati jesu li prosvjedi potrebni i čije i kakve su naravi. Jasno, tako i ovaj. Ima pristaša i jednih i drugih. Ako se netko ne slaže s nečijim mišljenjem ne treba ga odmah blatiti, omalovažavati, prišivati mu lažne etikete. Ima pristaša vladinih mjera u suzbijanju koronavirusa baš kao i onih drugih koji misle potpuno drukčije. Treba poštivati i jedne i druge.

 

Više od 90 posto prosvjednika nije nosilo maske niti su poštivali mjere potrebnog razmaka. Oko 2 000 nazočnih policajaca, a prijavljene svega 153 osobe zbog toga nepoštivanja. Da mi je vidjeti gdje i kako su i njih prijavili. Zašto je policija tako postupila? Vele da su bili taktični. Dakako, jer ne može se silom protiv naroda.

 

Te taktičnosti i osluškivanja bila naroda potrebno je i onima u toplim bečkim salonima kada donose neke odluke, a ispod čijih su prozora prosvjedovali promrzli građani. Jesu li svoje prozore zatvorili ništa ne videći i ne čuvši ili su ih tek odškrinuli ne bi li moguće čuli nezadovoljstvo koje je razvidno? Opet će odlučiti narod, jer samo je on bitan. I onaj što prosvjeduje i onaj što ne prosvjeduje!