Bh. pravnik Kasim Trnka o pregovorima u Dejtonu: U jednom trenutku sve je zamalo propalo

asd
Prije 25 godina na današnji dan, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Država Bill Clinton je u 11:40 sati po lokalnom vremenu iz Bijele kuće uputio poruku svijetu: "Nakon gotovo četiri godine narod Bosne konačno ima priliku da se od užasa rata okrene obećanju mira".

Bile su ovo riječi kojima je ozvaničen kraj mukotrpnih pregovora između tadašnjeg predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića i predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana koji su se, uz posredovanje tadašnjeg državnog sekretara SAD, Warrena Cristophera, 21 dan vodili u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson, koja se nalazi u gradu Daytonu na području savezne države Ohio.

Rezultat tih pregovora bilo je potpisivanje mirovnog sporazuma, poznatijeg kao Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan rat u BiH, najkrvaviji sukob na području Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Kako su tekli pregovori i kakva je atmosfera vladala među učesnicima, za Klix.ba prisjetio se jedan od članova bosanskohercegovačke delegacije na pregovorima u Daytonu, ugledni sarajevski profesor ustavnog prava, dr. Kasim Trnka.

Finale dugog procesa

Na početku razgovora, Trnka je naveo da su pregovori u Daytonu zapravo bili finale jednog dugog procesa koji je išao preko evropskih mirovnih planova, Washingtonskog sporazuma i prethodnog dogovora iz Ženeve i New Yorka. Kako navodi, neka pitanja su već prije bila riješena na dogovoru iz New Yorka gdje je prihvaćena podjela teritorija BiH na entitete i postojanje Republike Srpske kao elementa ustavnog uređenja BiH.

"Treba shvatiti da su interesi mnogih zemalja bili involvirani u zaključivanje mirovnog sporazuma. To su interesi triju strana u BiH, zatim interesi SR Jugoslavije sa Slobodanom Miloševićem na čelu i Hrvatske. Također iskazani su bili i interesi velikih sila kroz kontakt grupu SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Rusije. Na stolu je bio veliki broj pitanja koje je trebalo riješiti. Ja sam ih u jednom trenutku prebrojao i izračunao da je u tim pregovorima trebalo riješiti 520 pitanja", navodi Trnka.

Tehnika sporazumijevanja

Tehnika sporazumijevanja, kaže Trnka, išla je tako da su SAD, kojima je bilo jako stalo da dokažu da mogu zaustaviti krvavi rat u BiH koji je cijeli svijet pratio, pokušavale usaglasiti stavove svih aktera pregovora.

".Budući da su tu bili suprotstavljeni različiti interesi, rješenja nisu mogla biti na nivou međunarodnih demokratskih standarda. Pravili su se različiti kompromisi koji nas nažalost i danas koštaju. Sjedinjene države bile su svjesne te činjenice pa je Richard Holbrooke, koji je arhitekt Dejtonskog sporazuma rekao - sad moramo zaustaviti rat, pa kad bude mir, domaća vlast će imati priliku da napravi demokratski ustav bez međunarodne asistencije", kaže Trnka.

Prema sjećanju profesora Trnke, razgovori su, uz nekoliko manjih iznimaka, tekli relativno glatko sve dok na stol nije došlo pitanje Brčkog koje je bilo od ključne važnosti svim stranama.

"Svaki put kada bi na red došlo Brčko razgovori su se zaoštravali. Pitanje Brčkog odgađano je do zadnjeg dana i nikako se nije moglo riješiti. Da pojasnim, Republika Srpska i Srbija su zauzele tvrdokoran stav da se preko Brčkog osigura povezanost istočnog i zapadnog dijela RS. Republika BiH je s druge strane zauzela stav da FBiH mora imati izlaz na rijeku Savu. Čitavi pregovori su zadnji dan dovedeni u pitanje. Malo je falilo da sve propadne", prisjeća se Trnka.

Prijetnje sankcijama

Kako je rekao Trnka, tada se u priču aktivno uključio Warren Cristopher koji je obilazio šefove delegacija i prijetio raznim sankcijama ne bi li izvršio pritisak da se pregovori privedu kraju.

"Posljednji minut pregovora, tog 21. novembra ujutro, našlo se riješenje da je sve završeno osim Brčkog i da će se formirati međunarodna arbitražna komisija za Brčko, ai da će sve strane prihvatiti ono što bude riješeno na toj arbitraži. Kasnije, svima nam je poznato, arbitraža je donijela odluku da je Brčko posebna jedinica lokalne samouprave koja je direktno vezana za BiH. To je teritorija sa takozvanim condominiumom, što znači da je u suvlasništvu RS i FBiH i da ima svoje posebne institucije te izvršnu i zakonodavnu vlast", rekao je Trnka.

Istakao je da je Dejtonski sporazum zapravo odstupanje od ranijih dogovora sa Washingtonskog sporazuma gdje je rečeno da će se FBIH konstituirati na teritoriju BIH sa većinskim hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, što je, kako navodi Trnka, 58 posto teritorije BiH.

Nepravedan mir

"Kako se došlo do tog magičnog broja 51 naprema 49 posto zaista ne znam, no pretpostavljam da su pokušavali postići da se entitetska linija podudara sa linijom vojnog razgraničenja u trenutku prestanka neprijateljstva"

Za kraj, Trnka se prisjetio izjave tadašnjeg predsjednika BiH Alije Izetbegovića koju je rekao nakon potpisivanja sporazuma koja glasi:

"Ovo možda nije pravičan mir, ali je pravičniji nego nastavak rata. U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod".

erg
Izvor: