Bosna i Hercegovina se nalazi na ivici potpune energetske krize – sistema koji već sada pokazuje znakove kolapsa. U zemlji bez vizije, bez koordinacije i bez državne strategije, energija – osnovna potreba modernog društva – postaje luksuz.
Umjesto stabilnosti i razvoja, BiH funkcioniše kao improvizovani sistem: bez zakona, bez strategije, bez centralnog upravljanja. Svaki entitet vodi svoju politiku, elektroenergetski sektor je rascjepkan, a država – nijema posmatračica.
Sistem bez kontrole: Zahrđala mašina bez vozača
Energetski sektor u BiH podsjeća na poluraspadnutu mašinu – zastarjelu, neodržavanu i prepuštenu slučaju. I dok evropske zemlje ubrzano razvijaju obnovljive izvore i grade energetsku nezavisnost, BiH tone u ovisnost i uvoz.
Zakon o električnoj energiji na državnom nivou ne postoji. Strategije su samo PowerPoint prezentacije zarobljene u fiokama donatorskih kancelarija. Istovremeno, uvoz električne energije iz EU bilježi rekordan rast, a domaća proizvodnja pada – naročito zimi, kada su posljedice najteže.
Crna statistika: Četverostruki rast uvoza struje
U prvoj polovini 2025. godine uvoz električne energije porastao je čak četiri puta u odnosu na isti period prethodne godine. Dok hidroelektrane rade sa smanjenim kapacitetima, termoelektrane se gase bez plana, a radnici izlaze na ulice – sistem se nezaustavljivo urušava.
Zemlja koja je nekada bila izvoznik struje danas sve više zavisi od uvoza onog što bi sama trebala proizvoditi.
Politička elita: Odustali od razvoja, posvetili se podjelama
Decenijama su se donosile pogrešne odluke. Umjesto ulaganja u infrastrukturu i zelenu energiju, trošilo se na političke bitke i podjele. Danas, cijenu tog nečinjenja ne plaćaju oni koji su ga uzrokovali, nego obični građani – koji će, ako se ništa ne promijeni, zimu dočekati uz svijeće.
Energetska zavisnost – moderno ropstvo
Uvoz struje nije samo ekonomski udarac – to je gubitak suvereniteta. Energetska ovisnost je oblik savremenog geopolitičkog ropstva. BiH već sada trpi posljedice: visoke cijene za građane i industriju, manjak kontrole nad snabdijevanjem, i ovisnost o tržištima koja ne priznaju slabost.
Nema grijanja, nema svjetla, nema sigurnosti
Bez struje – nema grijanja, nema škola, nema sigurnih bolnica. To nije distopijska vizija – to je scenarij koji postaje svakodnevica.
Dok zemlje poput Njemačke, Danske i Holandije masovno investiraju u zelene izvore i pametne mreže, BiH tapka u mjestu. Postoje projekti solarnih i vjetroelektrana, ali bez koordinacije, bez podrške države i bez strateškog cilja. Više izgledaju kao lične reklame lokalnih lidera nego kao dio nacionalne tranzicije.
Politika – glavni kočničar razvoja
Fragmentiranost sistema je korijen problema. Dva entiteta, distrikt, tri elektroprivrede, bez jedinstvene agencije ili regulatora – to nije energetski sektor, to je institucionalni haos.
U državama sa funkcionalnim sistemima, energetska tranzicija znači napredak: nova radna mjesta, inovacije, čišći okoliš. U BiH – znači još jedan povod za politički sukob.
Posljednje upozorenje
Ako se odmah ne djeluje, Bosna i Hercegovina neće imati čime da se grije. Bez energije nema proizvodnje, nema škole, nema zdravstva – nema života. Mrak ne poznaje naciju, entitet ni stranku – on dolazi po sve.
Jedino rješenje: Zakon, strategija i volja
Spas postoji, ali je uzak i zahtijeva političku hrabrost. Neophodni su:
- Državni zakon o električnoj energiji
- Jedinstvena strategija energetske tranzicije
- Masovno ulaganje u obnovljive izvore i digitalizaciju mreže
- Iskorištavanje evropskih fondova
- Depolitizacija energije
Ako ne djelujemo odmah – preostaju nam samo dvije opcije: uvoz dok imamo novca, i mrak kada ga izgubimo.
