U Bosni i Hercegovini nikada se nije govorilo drugim jezikom osim bosanskim, a svim njegovim negatorima, najbolji odgovor je naučno djelo, knjiga, publikacija, naučni skup, kaže nam profesorica Pedagoškog fakulteta u Bihaću, Samra Mujanić.
Dodaje da je bosanski jezik postojao i onda, kada su u vrijeme bivše Jugoslavije uveli naziv „srpsko – hrvatski“. Pa ipak u manjem bh. entitetu, bošnjačka djeca se ne mogu izjasniti da uče bosanski jezik.
Naučni skupovi su jako bitni kako bi potvrdili kontinuitet bosanskog jezika, a koji možemo pratiti još od Srednjeg vijeka, o čemu najbolje govori Povelja Kulina Bana, pisana bosančicom, ističe magistar historije, Dino Dupanović.
Još jedna negativna pojava, odnosi se na činjenicu da u današnje vrijeme, djeca koja su rođena u Bosni i Hercegovini, više poznaju strani nego maternji jezik...
