Bihać: Migrantsku krizu treba rješavati na izvoru

Poznati bihaćki inovator Ljubomir Samardžija, predsjednik Udruženja “Čovjek i prirodni resursi”, uputio je otvoreno pismo Filipeu Gonzalezu Moralesu, specijalnom izvjestitelju Ujedinjenih nacija za ljudska prava migranata, kao i Jean-Claudeu Junckeru, te drugim zvaničnicima EU.

Pranje savjesti

Morales je nedavno zaključio izvještaj o Bosni i Hercegovini, naredni koraci podrazumijevanju veći angažman i uključivanje međunarodne zajednice, dok se mišljenja stanovnika Bihaća i Krajine nedovoljno čuju.

- Zato treba govoriti povodom sve problematičnijih relacija vezanih za migracije. Migracije se nezasluženo tretiraju na način koji ne omogućava njihovo sveobuhvatno rješavanje u korijenu - u uzroku njihovog nastajanja. Ono što rade IOM, UNHCR, Crveni križ i druge nevladine organizacije je samo kozmetika i pranje demokratske savjesti, da bi se nešto učinilo na poboljšanju uslova migranata. A ipak, oni su ti koji jedini istinski odrađuju svoj nadasve humani posao, navodi Ljubomir Samardžija.

Sve novije migracije, napominje naš sagovornik, nastaju zbog ratnih ili drugih kriznih dešavanja (Afganistan, Pakistan, Iran, Irak, Sirija, Libija, Palestina i dr.) ili su proizvod decenijskih iskorištavanja prirodnih resursa na način koji omogućava maksimalnu dobit njegovim investitorima (kao što su to npr. zemlje Afrike).

Dalje on upućuje pitanje predstavnicima UN-a i EU, pogotovo Unije, s obzirom na njihovu pravnu, kulturološku, istorijsku i svaku drugu stečevinu sa kojom se Evropljani itekako hvale.

- Nekoliko vijekova prije Amerikanci i Evropljani slali su u Afriku lovce na robove sa galijama i okovima i dopremali ih kao radnu snagu. Taj period civilizacije zvao se jednom riječju robovlasništvo. Danas se ne ide po robove kao jeftinu radnu snagu, ne love ih niti dopremaju u galijama okovane u lancima. Ali, ratovima, krizama i drugim političkim mjerama prema trećem svijetu, eksploatacijom prirodnih bogatstava na najgrublji način proizvodi se veliki broj masovnih migracija koji u Evropu dovodi stotine hiljada radnika. Unazad nekoliko godina u SR Njemačku je došlo blizu milion ovakvih radnika koji su prodavali svoju radnu snagu, talenat i obrazovanje na najjeftiniji način. U 2019. rečeno je da SR Njemačkoj nedostaje nekoliko stotina hiljada radnika. I druge države EU primile su veliki broj migranata na isti način. Šutke. Ovaj ciklus migracija, koji nažalost traje već niz godina, robovlasništvo je našeg vijeka, poručuje Samardžija.

Podaci o azilu

Samo je EU posljednjih nekoliko godina dodijelila oko šest milijardi eura za razne oblike pomoći migrantima, na potezu od Turske do granica Unije. Postavlja se pitanje zašto taj novac nije uložen kao poticaj na područjima odakle dolaze migranti.

- Samo preko Bihaća, podatak je od prije nekoliko dana, 18.000 migranata je prešlo tvrdu granicu između BiH i Hrvatske i uputilo se prema zemljama EU. Nijedan podatak šta je sa njima i da li su dobili azil u tim zemljama nije objavilo nijedno sredstvo informisanja. Znači, svi su oni dobrodošli kao jeftina radna snaga. Šta je sa hiljadama migranata koji čekaju u nekom kampu od Pakistana do Vučjaka u Bihaću, upozorava Ljubomir Samardžija.