Trener Schalkea Miron Muslić trenutno je jedan od najpopularnijih trenera u Njemačkoj. Za nešto manje od sedam mjeseci pretvorio je Schalke od kluba koji je plesao po ivici do ozbiljnog kandidata za plasman u viši rang.
U BILD-ovom podcastu Phrasenmaher Muslić je govorio o tome kako je to, zajedno s klupskim rukovodstvom, uspio ostvariti:
- Ne možeš osvojiti nijedan bod ako u prosjeku primaš tri gola po utakmici. To jednostavno ne ide. U tom slučaju moraš biti Bayern i zabijati četiri gola svaku utakmicu. Ja sam već pokazao kako se možemo stabilizirati. U ovom prvom procesu, u ovom prvom koraku, cilj je bio jednostavno stabilizirati Schalke. A ono najvažnije: taj put smo od prvog dana u PLZ-u (centru za vrhunske performanse) vrlo jasno zacrtali i od prvog dana krenuli njime, a momke smo jednostavno poveli sa sobom - ispričao je Muslić.
- Sa strane kluba je zapravo bilo jasno da su željeli raditi sa mnom. Ali, naravno, postojali su i uvjeti kako bi uspješan rad trebao izgledati u budućnosti. U slučaju ispadanja. I to klub jednostavno nije ispunio. Već sredinom februara razgovarali smo o tome da još nemamo sportskog direktora, da još nemamo regrutacijski tim kao Championship klub i da apsolutno nismo bili pripremljeni. Ni za opstanak u ligi, ni za to da naredne godine napadnemo. A s takvom nepripremljenošću, nažalost, ne mogu ništa.
Muslić je tokom agresije na BiH sa porodicom završio u izbjeglištvu u Austriji.
- U Innsbrucku smo dobili prvi stan, nakon što smo prije toga živjeli u jednoj sobi za osoblje, od, mislim, ni dvanaest kvadratnih metara, bez toaleta, bez kuhinje. Moja sestra, tata, mama i ja. I onda dobijemo prvi stan u Innsbrucku. Sretniji nismo mogli biti. Moji roditelji su konačno imali spavaću sobu. Imali smo vlastiti toalet. Ono što je za svakog čovjeka normalno, mi jednostavno nismo imali, a Marinella i ja smo spavali u dnevnoj sobi na kauču na razvlačenje. To je bio luksuz. Gledali smo televiziju. To je bilo baš super. Sve dok se nismo probudili i u kuhinji vidjeli žohare.
- Ali to je bio korak za nas, izlazak iz te faze. Korak naprijed, u bolju budućnost. Taj prvi stan u Innsbrucku nikada neću zaboraviti. Jednom godišnje obično odem u Innsbruck i opet se vratim tamo. I jako sam, jako sretan kada sam tamo, jer se ta sjećanja ponovo jave. Ne razmišljam stalno o tim žoharima, nego o drugim stvarima. To mi daje ravnotežu, da u glavi ostanem smiren, da ne reagujem prebrzo, ali i da obje noge ostanu čvrsto na zemlji.
Kaže da mu je trenerski uzor aktuelni selektor Austrije Ralf Rangnick.
- Djelimično još imam trenažne skice koje sam dobio preko insajdera. Ovdje ne smijem spominjati imena. Imam njegove rukom pisane trenažne skice iz vremena kada je bio trener Ulma. To je jako davno i te rondoe i danas radimo. Bio je ispred svog vremena, kao što je to danas Pep Guardiola. Kao što je to bio i Jurgen Klopp, bio je ispred svog vremena i ogroman uzor. Sviđaju mi se i drugi treneri, ali ne uzimam mnoge trenere kao izvor ideja. Ralf Rangnick je taj izvor.
Govorio je i o ljubavi prema supruzi Ensadi.
- Svi znaju onu izreku: iza svakog snažnog muškarca stoji snažna žena. Ensada je tri puta snažnija od mene. Ona je moja stijena. Bez njene podrške to nikada ne bih uspio. Čak i kada sam bio kod kuće i radio u Austriji kao trener u akademiji, ni tada to nije bilo 50:50. Bilo je 80:20. Osamdeset posto je radila Ensada, a dvadeset posto ja.
Trudio sam se da pomognem koliko god mogu. Majka uvijek radi više od oca. Trudio sam se pomagati svuda. Već četiri godine je 100:0. Sve je na Ensadi. Za to ti treba snažna žena. Treba ti snažna ličnost. I treba ti izuzetno jaka veza, a mi je, hvala Bogu, imamo.
Foto: Društvene mreže
