Cazin i cijela Krajina zavijeni su u crno nakon vijesti o smrti mladog Emelina Mehića, koji je poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći kod Stijene, vraćajući se sa fudbalskog turnira. Njegov prerani odlazak pogodio je porodicu, prijatelje, kolege i poznanike, koji mu u suzama i nevjerici upućuju posljednje riječi ljubavi, poštovanja i bola.
Posebno emotivna bila je oproštajna poruka njegove sestre, Elmedine, koja je potresla hiljade ljudi:
„Ne znam… pišem i plačem. Ne znam ni šta pišem, nit vjerujem da te više nema sa mnom. Moj braco, moj oslonac, moje sve…“
U objavi na društvenim mrežama navela je koliko je Emelin bio njena podrška i snaga u teškim trenucima, njen uzor i zaštitnik:
„Zovu me jutros: ‘Poginuo je Emelin’. Kontam neko se šali sa mnom. Moj Emelin? Moja ljubav jedina? Moj oslonac na ovom svijetu? Moj uzor u svemu? Moja desna ruka? Ma… moje sve?!“
Njene riječi: „Dođi da braco zagrli“ odjekuju kroz komentare i poruke saučešća prijatelja i komšija, podsjećajući koliko je bio voljen i cijenjen.
Od Emelina su se oprostili i kolege iz firme u kojoj je radio, ističući da će ostati upamćen kao posvećen radnik i čovjek plemenitog karaktera:
„Emelin, koji je dao značajan doprinos radu, ostat će upamćen kao cijenjeni kolega i čovjek koji je uvijek bio spreman pomoći. Molimo Uzvišenog Allaha da mu se smiluje i uvede ga u lijepi Džennet.“
Dirljivu poruku uputila mu je i porodična prijateljica, naglašavajući njegovu vedrinu, osmijeh i dobrotu koje je nesebično dijelio svima oko sebe.
„Ti si bio jedna mirisna ruža u našim životima“, napisala je u svom oproštaju.
U vremenu kada često zaboravljamo koliko nam znače naši najbliži, Emelinov odlazak i riječi njegove sestre podsjećaju nas da zagrljaji, riječi podrške i ljubavi nikada ne smiju biti odgođeni — jer ponekad ostane samo tišina i bol koju ni vrijeme ne može izliječiti.
Inna lillahi we inna ilejhi radži’un.
Neka ti je vječni rahmet, a porodici i projateljima sabur.
