Tuga je jutros preplavila Cazin.
Jedan mladi čovjek, Aldin Halkić, zauvijek je otišao. Niko nije ni slutio da će noć, klizava cesta i jedan trenutak promijeniti sve. Grad je jutros tiši, a ulice su izgubile jedno od svojih svjetala.
Aldin je bio mladić s cijelim životom pred sobom – sa svojim snovima, planovima i putevima koje je želio prijeći. Sudbina je, međutim, ponekad preoštra, prebrza i prehladna, i uzme ono što ne bi smjela.
Najbolnije je to što takvi odlazak dolazi nenadano – bez riječi, bez pozdrava, bez prilike da se kaže išta. Ostaje samo praznina i osjećaj da je grad izgubio jedno svjetlo.
U Cazinu se danas teško diše. Tuga je ušla u svaku kuću, svaki sokak, svaki razgovor. Kad ode mlad čovjek, ne ostaje samo žalost – ostaje i pitanje na koje niko ne zna odgovor: “Zašto baš on? Zašto baš sada?”
Molimo dragog Allaha da Aldinu podari lijepi i široki Džennet, a njegovim najbližima snagu i sabur da izdrže bol koja se ne može opisati riječima.
Rahmet ti duši, Aldine.
Tvoj odlazak je rana za cijeli grad.
