Godinama se ponavlja tvrdnja da je američki ambasador Voren Cimerman (Warren Zimmermann) nagovorio Aliju Izetbegovića da odustane od Kutiljerovog plana. Nova analiza tvrdi da se ključni sastanak na kojem počiva ta priča najvjerovatnije nikada nije dogodio.
Jedna od najčešće ponavljanih tvrdnji o događajima koji su prethodili ratu u Bosni i Hercegovini jeste ona prema kojoj se Alija Izetbegović 28. marta 1992. u Sarajevu sastao s američkim ambasadorom Vorenom Cimermanom, nakon čega je, navodno, odustao od mirovnog plana portugalskog diplomate Hozea Kutiljera (José Cutileiro) te time širom otvorio vrata ratu u BiH.
Priča je tokom godina postala gotovo općeprihvaćena historijska činjenica. Međutim, novu akademsku analizu koja detaljno osporava ovu tvrdnju objavio je britanski historičar Aleks Krukšenks (Alex Cruikshanks), nezavisni istraživač koji je doktorirao na ulozi međunarodnih posrednika u mirovnim pregovorima tokom ratova u bivšoj SFR Jugoslaviji. Krukšenks zaključuje da nema dokaza da se sastanak Izetbegovića i Cimermana 28. marta uopće dogodio.
Cimerman bio u Prištini
Jedan od ključnih dokaza jeste podatak o tome gdje se Cimerman nalazio tog dana. Tadašnji medijski izvještaji smještaju ga u Prištinu, gdje je dao intervju kosovskom listu “Bujku”. Izvori ga na Kosovu bilježe i nekoliko dana ranije, dok nema poznatog izvještaja koji bi ga 28. marta smjestio u Sarajevo.
Kutiljerov plan: Mapa podjele BiH. Facebook
Problematična je i sama hronologija. Izetbegović je svoj pristanak na dogovor doveo u pitanje tri dana prije navodnog sastanka s Cimermanom, pa ga američki ambasador 28. marta nije mogao nagovoriti da učini nešto što je već učinio.
Osim toga, često ponavljana tvrdnja da je Izetbegović “povukao potpis” nije tačna. Izetbegović, Radovan Karadžić i Mate Boban 18. marta jesu prihvatili principe plana, ali dokument nisu potpisali. Sarajevsko “Oslobođenje” tada je izvještaj naslovilo “Dogovoreno, ali nije potpisano”.
Pregovori su nastavljeni
Još važnije, ni Izetbegovićevo odustajanje nije bilo konačno. I SDA i HDZ su tokom narednih dana doveli u pitanje svoju saglasnost, ali su se već 30. i 31. marta u Briselu ponovo obavezali na izmijenjenu verziju sporazuma.
Izetbegović i Cimerman jesu se sastali, ali Cimermanovi memoari susret smještaju na 26. februar, nakon Izetbegovićevog povratka iz Lisabona, a ne na 28. mart. Analiza navodi i dodatne dokaze koji potvrđuju februarsku hronologiju.
Kako je nastao mit?
Autor istraživanja prati priču sve do rada Nikolaosa Stavra (Stavrou) iz 1994. godine. Stavru je tvrdio da se Cimerman pojavio u Sarajevu deset dana nakon dogovora od 18. marta. Međutim, izvor iz kojeg je preuzeo Cimermanove riječi – članak Dejvida Bajndera (Davida Bindera) u “New York Timesu” – sastanak zapravo smješta krajem februara.
Tvrdnja je kasnije završila i na Wikipediji, odakle se širila u knjige i druge publikacije, koje su potom korištene kao izvori za istu tvrdnju – proces koji autor naziva “citogenezom”. Zaključak studije je jasan: priča da je Cimerman 28. marta 1992. nagovorio Izetbegovića da odbaci mirovni plan počiva na sastanku za koji nema dokaza da se ikada dogodio.
Foto: Facebook
