Čudo od djeteta! Osmislio pametnog robota: Sve je počelo kad je otac primijetio da mu nestaje alat

.

Vještačka inteligencija sve više uzima maha, a ono što je primjetno jeste da ona postaje sve interesantnija mladima.

U selu Mrčajevci, u Srbiji živi Uroš Avramović, mladi pronalazač, koji se iako je tek osmi razred osnovne škole pronašao, vjerovali ili ne u humanoidnoj robotici, koju pokreće vještačka inteligencija.

Iz kuće znanja u Mrčajevcima koja nosi ime čuvenog matematičara i stručnjaka za mehaniku Tatomira Anđelića, ove godine iskoračit će upravo ovaj dječak koji odmah nakon nastave odlazi u svoj kutak gdje se bavi upravo humaniodnom robotikom.

Moji počeci su bili na tatinoj lemilici kojom sam odlemljavao elektronske komponente iz pokvarenih, ali to ne mora da znači da su one pokvarene, jer se najveći broj elektronskih elemenata koji je unutra, može se iskoristiti za dalje pravljenje električnih kola, od kojih sam ja na primjer počeo da pravim dijelove za robota – priča mladi Uroš Avramović.

Uroš danonoćno radi na izazovnom zadatku vještačke inteligencije, što za njega predstavlja dobar razlog da bi se njome svesrdno bavio.

Ova humanoidna ruka je samo dio od humanoidnog robota koji je trenutno u izradi. Svakog dana se štampaju dijelovi za projektni zadatak i nadam se da će biti gotov polovinom aprila – objašnjava Uroš.

Ovaj mladi istraživač kaže da je ruka njegovog robota dizajnirana za pomoć i interakciju sa okolinom.

Ona radi na principu vještačke inteligecije, gdje zahvaljujući vještačkim čulima obavlja radnje koje pomažu ljudima sa invaliditetom. U ruci se nalaze određeni servomotori, koji pomoću vlakana simuliraju rad mišića i pomoću njih ona opruža i savija prste – kaže ovaj momak.

Urošev otac Dragan ističe da je sve krenulo kada je primjetio da je počeo da mu nestaje alat, međutim, danas ga je nasljednik daleko prevazišao.

Primjetio sam da je uzimao krišom alat, jer sam shvatio da mi često nestaje. I gdje sam sve to nalazio, nalazio sam kod njega. Onda smo počeli zajedno da pravimo po neki autić, to ga je privuklo. Dosta vremena je provodio za radnim stolom punim alata, lemilica i svega ostalog, nakon čega je počeo sve sam da sklapa – rekao je Urošev otac.

Uroš ima velike ambicije u vidu ogromne tehnološke revolucije humanoidne robotike i kako kaže, vidi njenu široku primjenu.

Sebe vidim kao jednog od istraživača koji će unaprijeđivati i praviti ovakve humanoidne robote, koji će raditi na principu vještačke inteligencije, a robotiku vidim sa velikom primjenom u industriji i pomoći u medicine – zaključuje Uroš.

Dakle, od tatine lemilice, pa do humanoidnog robota koji će vrlo brzo, kako ovaj mladi istraživač kaže biti na dobrobit čovječanstva, prenosi Kurir.

Foto: Hayat