Tomislav Viktor Basa uhapšen je u Hrvatskoj kao osumnjičenik za ubistvo Ibrahima Dedića, vlasnika Promdei banke. Basu je tom prilikom ranio njegov kompanjon pa je identifikovan na osnovu krvi koja je ostala na mjestu ubistva. Prema dostupnim informacijama nije priznao po čijem je to nalogu uradio, što bi pojasnilo i motiv Dedićeve likvidacije.
Nekoliko je važnih detalja koje povezuju “kontroverznog biznismena”, osnivača prve privatne banke u bivšoj Jugoslaviji sa Bosnom i Hercegovinom. Zvanično Dedić je “spiskao” 13 miliona maraka novca bivše Narodne banke BiH te šest miliona dolara donacija za obnovu kuća u Brčkom, piše Žurnal.
Tokom 1996. i 1997. godine rukovodstvo tadašnje Narodne banke BiH prebacuje novac sa računa iz Njemačke u Promdei banku. Koji su to i zašto “finansijski magovi” SDA u to vrijeme odlučili prebaciti novac sa sigurnih računa u već kompromitovanu Promdei banku, znaju samo oni. Svi ozbiljni bankari u to vrijeme znali su da je sa Dedićem nemoguće legalno i pozitivno poslovati.
“Nisam vodio pregovore sa Promdei bankom. Prema jednom dopisu od 2.12.1996. godine, vidio sam da su uspostavljeni međusobni poslovni odnosi. Taj dokument nije prošao kroz protokol niti druge poslovne knjige, a morao je. Nije bio urađen ni na memorandum”, tvrdiće nekoliko godina kasnije bivši guverner Narodne banke BiH Kasim Omičević.
Nije objasnio zašto nije reagovao na očiti kriminal u poslovanju sa Promdei bankom. No, naredba je očito dolazila iz samog vrha SDA i takva pitanja se nisu postavljala.
Pojednostavljeno, Promdei banka, čitaj Ibrahim Dedić trguje na berzi milionima države BiH. Ubrzo, novca više nema, navodno je izgubljen lošim ulaganjem!?
Iz trezora Narodne banke u Promdei banku transportovane su i stare i oštećene devizne novčanice, ukupno oko 20 miliona maraka!? Profitirao je samo Dedić, zaradivši na svemu oko 1,5 miliona maraka.
Možda bi sve ovo bilo i zataškano da nije slijedila transformacija Narodne u Centralnu banku BiH. Likvidator Narodne banke William Duddley saopštava da nedostaje oko 37 miliona maraka kreditnih sredstava koje je od Narodne banke preuzela Vlada bivše RBiH! Kantonima i javnim preduzećima pod upravom SDA narađeno je da nadomjeste taj novac. Sarajevski kanton izdvaja 12 miliona, Tuzlanski šest, JP PTT BiH četiri, ZDK 3,8 te USK 3,2. Zavod za platni promet doznačava tri miliona, koliko se izdvaja i iz budžeta FBiH, a Elektroprivreda BiH “donira” 1,4 milona maraka, ukupno 38,8 kako bi “ i likvidator bio sit i novci na broju”.
Afera o nedostajućim milionima iz Narodne banke BiH koja su prebačena u Promdei banku objelodanjena je krajem 1998. godine.
Ibrahim Dedić ubijen je 3. jula 1999. ispred zgrade u kojoj je stanovao. Trojica napadača ispalila su više smrtonosnih hitaca.
Nešto više od dva mjeseca ranije, tačnije 28. marta u Sarajevu je ubijen federalni doministar unutrašnjih poslova Jozo Leutar.
Šest mjeseci kasnije, Benjamin Gilman, predsjedavajući Komiteta za međunarodne odnose američkog Senata vodio je saslušanje o korupciji u Bosni i Hercegovini.
“Gospodo, razumio sam da je 20 miliona dolara ukradeno iz Promdei banke i da je gospodin Leutar, bosanski ministar unutrašnjih poslova istraživao taj kriminal. Gospodin Leutar je ubijen u velikoj eksploziji automobila-bombe. Naš FBI je istraživao taj zločin. Šta se desilo sa istragom njegovog ubistva”, pitao je Gilman.
Dvadeset i jednu godinu kasnije, ta je istraga, svojevremeno očito svjesno preusmjeravana u pogrešnom pravcu, još uvijek na početku, ukoliko i postoji.
„Leutar je imao, barem koliko ja znam, u dobroj mjeri kompletiranu informaciju oko Promdei banke, od toga ko je iz BiH odlučio da se novac prebacuje… Bilo je to, po svemu sudeći, pranje novca,“ prisjeća se jedan bivši policijski zvaničnik.
Tek nakon ubistva Ibrahima Dedića, mjesec dana kasnije sarajevsko tužilaštvo će podići optužnicu protiv bivšeg guvernera Narodne banke BiH Kasima Omičevića, viceguvernera Envera Backovića te Zuhdije Fetahovića, bivšeg direktora Sektora deviznih poslova NB BiH. Suđenje je trajalo desetak godina, izmjenjeno je pet tužilaca i isto toliko sudskih vijeća da bi u konačnici bili oslobođeni. Naravno, niko nije ispitivao tadašnje rukovodstvo SDA, čitaj Aliju Izetbegovića, tadašnjeg premijera Vlade RBiH Hasana Muratovića ili ministra unutrašnjih poslova Bakira Alispahića o njihovim saznanjima transfera desetina miliona maraka iz trezora Narodne banke BiH.
“Tu su umiješana imena o kojima kada progovorite, više nemate mirnu budućnost, pa ako hoćete i život,” govorili su tada uplašeno i naravno potpuno anonimno oni upoznati sa detaljima transfera tog novca.
Posljednje što su ta imena iz BiH željela da čuju jeste da je uhapšen neko od izvršilaca ubistva Ibrahima Dedića.
