Na planini Vlašić, na mjestu poznatom kao Korićanske stijene, danas će biti obilježena 33. godišnjica jednog od najstravičnijih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini tokom agresije. Savez logoraša BiH, zajedno s članicama iz regije Banja Luka, udruženjima logoraša „Prijedor 92“ i Kozarac, te Udruženjem porodica poginulih i nestalih Vrbanja – Kotor Varoš – Travnik, odat će počast žrtvama i podsjetiti javnost na monstruozni zločin.
Na današnji dan 1992. godine, pripadnici interventnog voda policije iz Prijedora strijeljali su najmanje 224 logoraša. Logorašima, dovedenim iz prijedorskih logora, naređeno je da kleknu na ivici provalije, nakon čega su ubijeni pucnjevima u leđa. Tijela su potom padala niz stijene, a egzekutori su bacanjem bombi i dodatnim rafalima osiguravali da niko ne preživi. Uprkos svemu, nekoliko logoraša uspjelo je preživjeti i svojim svjedočenjima kasnije doprinijelo procesuiranju zločinaca pred Sudom BiH i Haškim tribunalom.
Za zločin na Korićanskim stijenama pravosnažno je osuđeno deset pripadnika policije na ukupno blizu 200 godina zatvora, dok je Milomir Stakić, tadašnji predsjednik tzv. kriznog štaba Opštine Prijedor, osuđen na 40 godina zbog zločina na području Prijedora, uključujući i ovaj masakr.
Svake godine, na mjestu zločina postavlja se spomen-ploča, ali ona ubrzo biva uklonjena. Porodice žrtava i logoraška udruženja stoga insistiraju na izgradnji trajnog spomen-obilježja, naglašavajući da je to važno zbog kulture sjećanja, istine i novih generacija.
Adnan Džonlić, novinar i sam preživjeli logoraš, na svom Facebook profilu napisao je potresno svjedočanstvo o Korićanskim stijenama:
„Iako sam i lično preživio petomjesečni pakao logora, odvođenja na strijeljanja, premlaćivanja i zločine, godine nakon završetka agresije na BiH s posebnim pijetetom i unutarnjim osjećajem sam, kao novinar, pratio događaje vezane za godišnjice zločina od Stupnog Dola i Ahmića do Srebrenice.
Jedno od najjezivijih mjesta koje crno na bijelo ukazuje na suštinu, težinu i veličinu zla genocidne namjere, ne pojedinaca – zločinaca, nego organizovanog sistema vojske i policije bosanskih Srba, jesu Korićanske stijene. Nikad nisam uspio opisati jezu i sablasnost odjeka tišine u tom klancu i na samom mjestu gdje su zločinci proveli svoju genocidnu namjeru.
Kad sljedeći put krenete najbližim putem preko Travnika i Vlašića za Banja Luku ili samo odete da uživate na Vlašiću, prisjetite se da tek nekoliko kilometara od pašnjaka i vikendica u kojima odmarate se nalazi ovo mjesto. I nemojte ga se sjetiti samo 21. augusta u godini.
Neki neljudi su tamo pucanjem u potiljak i guranjem niz liticu ubili najmanje 224 osobe, civila, prethodno zatočenih u prijedorske logore.“
Džonlić je podsjetio i na imena osuđenih za ovaj monstruozni zločin pred Sudom BiH:
Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja – po 23 godine zatvora,
Zoran Babić – 22 godine,
Milorad Škrbić i Dušan Janković – po 21 godinu,
Željko Stojnić – 15 godina,
Damir Ivanković – 14 godina,
Ljubiša Četić – 13 godina,
Gordan Đurić – 8 godina.
Troje od njih kazne je dobilo sporazumom o priznanju krivnje.
„Zločinaca je bilo mnogo više i neki od njih danas slobodno žive među nama. Nadam se da nikad do kraja svojih bijednih života neće imati miran san“, zaključio je Džonlić u svom emotivnom osvrtu.
