Predrag Kujundžić, zloglasni vođa jedinice “Predini vukovi” kojeg je Sud Bosne i Hercegovine osudio na 17 godina zatvora, preminuo je u junu 2022. godine u dobojskoj bolnici. Pravosnažnom presudom Apelacionog vijeća Suda BiH iz oktobra 2010. Kujundžić je osuđen zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih tokom 1992. u Doboju.
Na hiljade je ispovijesti djevojaka i žena, Bošnjakinja koje su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu silovane i zlostavljane. Svaka od njih čini se stravičnijom od prethodne. Svjedočenje zaštićene svjedokinje, koja je bila žrtva ovog zločinca, bilo je sastavni dio optužnice protiv Kujundžića.
U potresnoj ispovijesti, datoj i Udruženju “Žena – žrtva rata”, djevojka koja je tada imala tek 16 godina spominje i ime vladike Vasilija Kačavende — “đavoljeg vladiku”, kojeg su brojni svjedoci označili kao sveštenika koji je tokom rata blagosiljao zločince prije krvavih pohoda.
“Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad civilnim stanovništvom na području sela Grapska, općina Doboj”, započinje svjedočenje.
Opisuje kako su u maju 1992. godine u selo upali srpski vojnici. Tada je ranjena, a njen desetogodišnji brat ubijen. U bolnici u Doboju, gdje je bila na liječenju, ljekar joj je pružao “pomoć” i pritom je seksualno uznemiravao. Nakon izlaska iz bolnice vraćaju se kući, ali zločini se nastavljaju.
U junu 1992. godine srpski vojnici ponovo upadaju u kuću. Predrag Kujundžić, isti onaj koji joj je ubio brata, siluje je pred porodicom, a ubrzo zatim ubijaju i njenu majku.
Kasnije biva odvedena u Radio Doboj gdje je, pod prijetnjom oružjem, prisiljena da u eteru pročita tekst u kojem se “odriče svoje vjere” i prihvata pravoslavlje.
Zatim je odvedena u naselje Bare, gdje je ponovo brutalno silovana od strane Kujundžića i njegovih vojnika. “Zlostavljali su me toliko da sam krvarila iz spolnog organa, usta, nosa, čmara”, svjedoči ona.
Kasnije je, od strane zločinaca, prisiljena da nosi krst i dobija novo ime — Aleksandra Kujundžić. Deset dana kasnije, odvedena je u Bijeljinu, gdje je upoznala vladiku Vasilija Kačavendu.
“Tada me je vladika silovao. Nakon toga su me krstili”, stoji u njenom svjedočenju.
Djevojka navodi da su je potom bezbroj puta silovali Kujundžić, njegov brat, “Golub”, S. K., Kačavenda i mnogi drugi vojnici. U Derventi je ponovo bila silovana i zatrudnjela, ali je uspjela obaviti abortus. Godine 1996. pobjegla je, a 2000. otišla u Njemačku, gdje i danas živi.
“Kad me Kujundžić vratio kući, pokušala sam se ubiti. Probudio me u ludnici u Doboju, gdje su me silovali bolesnici i gdje je Predrag dolazio i govorio da sam poludjela za bratom”, završava svjedočenje koje je dio spisa Suda BiH.
