Umjesto koraka naprijed, država se sve više udaljava od evropskih standarda.
Reformski procesi gotovo da su zamrli. Umjesto napretka, dominiraju unutrašnji sukobi, opstrukcije i nacionalistička retorika koja ozbiljno ugrožava funkcionisanje institucija.
U središtu krize nalazi se političko rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno Miloradom Dodikom, koje gotovo svakodnevno osporava postojanje državnih institucija, prijeti secesijom, donosi zakone suprotne Ustavu i javno negira autoritet Ustavnog suda BiH i OHR-a.
Takva politika ne samo da urušava unutrašnje povjerenje među građanima i narodima, već direktno blokira ispunjavanje 14 ključnih prioriteta Evropske komisije – uslova bez kojih nema napretka ka članstvu u EU.
S druge strane, ni ostale političke strukture u zemlji ne pokazuju dovoljno volje za promjene. Zakoni koji bi značili konkretan korak prema evropskoj budućnosti već mjesecima stoje na čekanju, dok političari umjesto reformskih mjera, pažnju usmjeravaju na kadrovske borbe, populističke poruke i pripreme za naredne izbore.
Upozorenja iz Brisela sve su glasnija – vrata Evropske unije ostaju otvorena, ali BiH mora sama da ih otvori.
