fbpx Dojila je sina i zaspala: Kad se probudila, dječak je bio mrtav

Dojila je sina i zaspala: Kad se probudila, dječak je bio mrtav

Home

Dojila je sina i zaspala: Kad se probudila, dječak je bio mrtav

Tijelo dvogodišnjaka u krevetu pored nje bilo je posve hladno i beživotno

Britanka Lauri Džejd Vudraf (Laurie Jade Woodruff) zaspala je dok je dojila sina Artura (Arthur) starog svega dva mjeseca. Probudila se i otkrila da je dječakovo tijelo u krevetu pored nje posve hladno i beživotno.

Artur se rodio hitnim carskim rezom u 6. januara 2015. godine. Lauri je kazala kako je to bila ljubav na prvi pogled i od dječaka se nije odvajala, piše "Daily Mail".

Mučila se, priznaje, s dojenjem. Ipak, nije posustala unatoč činjenici da ju je to iscrpljivalo. Krajem februara dječak je bio nemiran i razdražljiv, pa ga je odlučila umiriti dojenjem. Uzela ga je u svoj krevet, stavila na prsa i zaspala. 

Trgnula se iz sna u ranojutarnjim satima i tad je shvatila da je dijete pored nje posve hladno. Iako je poslije obdukcija pokazala kako je dječak preminuo zbog sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS), Lauri se tokom prve godine okrivljavala vjerujući kako je ona skrivila njegovu smrt. Postupno je došla do zaključka kako je on "umro s razlogom" te je iz te misli crpila snagu i započela proces cijeljenja.

Zaposlila se kao vidovnjakinja, astrologinja i psihoterapeutkinja. U međuvremenu je drugi put ostala trudna i rodila sina Henrija (Henry) koji sad ima dvije godine. Kaže kako joj Artur nedostaje svakog dana. Prisjetila se prvih trenutaka sa Arturom nakon što se rodio.

- Preplavila me ljubav, bila je to zbilja ljubav na prvi pogled. Nisam mogla vjerovati koliko je predivan. Bio je savršen u svakom pogledu. U životu sam se uvijek borila s emocijama, a sada sam imala tog malog čovjeka o kojem sam se brinula i koji je dao smisao mojem životu. Bio je tačno ono što sam trebala. Voljela sam biti mama i čim sam vidjela njegov prvi osmijeh, obuzela me radost. Nisam mogla vjerovati. Uglavnom sam samo gledala u njega i razmišljala kako je prekrasa -  kazala je. 

No nakon samo dva mjeseca, Artur je preminuo.

- Dijelili smo krevet i dojila sam ga držeći ga uspravno u rukama. Osjećala sam se dobro kad mi je bio blizu. U svom krevetiću nikad nije bio miran i stalno je želio biti na rukama - prisjetila se. 

Kazala je kako je, probudivši se, zamijetila dječakove zatvorene oči i krv koja mu je curila iz nosa.

- To je nešto što niti jedna majka nikad ne bi trebala proživjeti. Osjećala sam se kao u okrutnoj noćnoj mori. Ništa nije imalo smisla i bilo je nepravedno. Vožnja u kolima Hitne bila je najgore iskustvo ikad. Dok smo došli do bolnice već su ga proglasili mrtvim - prepričala je. 

U danima koji su uslijedili proživljavala je tešku tugu. Kaže kako je svakog dana posjećivala Arthura u mrtvačnici u pratnji policije koja je bila s njom do okončanja istrage. 

- Porodica mi je sugerirala da ne bih trebala tako često ići u mrtvačnicu, pa sam dva dana ostala kući umjesto da milujem njegovo hladno tijelo. Znala sam da je otišao, no trebala sam ga uz sebe. Gospođa koja je radila u kapelici s mrtvačnicom zvala se Sendi (Sandy) Bila je jako ljubazna. Tokom ta dva dana kad nisam dolazila u mrtvačnicu odlučivala sam koje pjesme ćemo slušati na njegovom pogrebu. Odlučila sam otići do šoping centra i kupiti CD s pjesmom "Somewhere Over the Rainbow". Mama mi je rekla da će biti velika gužva, no ja sam insistirala. Ušla sam kroz sporedni ulaz i naletjela ravno na Sendi. Odmah sam znala da mi Arturov duh govori da ga dođem posjetiti. Nakon toga više nisam propustila niti jedan dan posjeta do samog sprovoda - kazala je.

Trebalo joj je puno vremena da se oporavi od gubitka, no uskoro je postala svjesna da joj se u životu ne može dogoditi ništa gore od ovoga.

- Ako sam uspjela premostiti gubitak djeteta, mogla sam učiniti sve, postići sve što želim, kazala je. Sin Henri rodio se 11. juna 2017. godine i Laurieje kazala kako se jako bojala hoće li i on preminuti.

Zato ga je uvijek hranila na bočicu u kasnim satima i nikad ga nije uzimala u svoj krevet. Završila je tečaj za psihoterapeutkinju i astrologinju, te je počela pisati. Utjehu sad pronalazi u svom poslu pomažući ljudima da postanu najboljom verzijom sebe.

- Svima nam treba pomoć, osobito tijekom mračnijih razdoblja u našim životima. Meni je pomoglo razgovarati s drugima i nadam se da i ja pomažem drugima omogućujući im da spoznaju svoju sudbinu i pronađu smisao i svrhu u svojim životima - kazala je.

Topic
Objavio: Ned, 20/10/2019 - 20:03
Back to top